<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script> ¤¤ Djelovi mog života ¤¤

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Free Counters

Toliko vas je posjetilo blog od 7.7.2006.



Tko je ¤K¤L¤A¤R¤I¤S¤A¤?


vesela studentica koja voli
prijatelje
pričati
čitati
smijati se
pisati
ljubiti se
izlaziti
plesati
glazbu
školu
Boga
Framu
sv. Franju
psihologiju i sociologiju
pedagogiju i filozofiju
svoje dvije cimerice
studirat
putovanja
crnu kavu
bambus
Gibonnija
Balaševića
narodno
naočale
špinat
hodati bosa
maštati



ovisnosti:
pričanje :)
cigarete York
čokolada


''….zato i volim pisanje. Kad stavim riječi na papir, crno na bijelo; odjednom imaju smisla. Čini mi se kao da ni ne znam što mislim dok mi ne počne kapati iz mozga niz ruku, šaku i kroz prste i pojavi se na monitoru kompjutora, pa kad to pročitam, shvatim; to je stvarno istina, vjerujem u to…''

Pjesme imaju veliku ulogu u mom životu, a ovo su neke od mojih najdražih pjesama

Dobrodošla tugo

Sad kad sam jedan od bivših
znam da nije ti stalo
glasom od šapata tiši
sam sebi kažem budalo.

Jer znam da trebao ne bi
al' ja još mislim o tebi
u meni nada rodi se
i umre svaki dan

Neću da te krivim
al' ovo moram ti reći
još uvijek zbog tebe živim
s tugom, al' nadam se sreći.

I prije nego se snađem
ona se kraj mene nađe
da me na tebe podsjeti
a ja joj kažem

Dobrodošla u moj dom, tugo
mirišeš na usne njene
hajde reci drugu svom
ko ih ljubi mjesto mene

¤¤

'' PRAVI ŽIVOT NIJE TAKO UREDAN. NE MOŽEŠ POSEZATI ZA MNOM KAD TE SAVJEST ZAPEČE, A ZATIM ME OPET VRATITI NA POLICU. JA NISAM LUTKA S KOJOM ĆEŠ SE IGRATI SVAKI PUT KAD OSJETIŠ POTREBU. JA SAM OSOBA SA SRCEM I SITA SAM TOGA DA MI SE ONO STALNO SLAMA, ZATO ODBIJ, JEBEMU!''
(Tami Hoag ''Tiha voda'')

… S tugom jednostavno treba znati …
Tuga je kao starica koja
prodaje karanfile po kavanama:
samo se uporno moraš praviti da je
ne primjećuješ pa će kad-tad
okrenuti leđa i otići, iako ti se u prvi mah
čini da će zauvijek cviliti kraj stola…
…i pazi…
pokloniš li joj samo mrvicu pažnje
neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu košaru …
.. i onda si gotov…
jer Tuga nikad ne zaboravlja lica
galantnih mušterija

… i nikad te više neće zaobići…..
Balašević

¤¤

Daleko je
Pričaju mi da razbijaš tugu,
ne vjeruješ da ja nemam drugu,
jer ja bez tebe ne znam,
ja bez tebe neću

Volim tebe djevojčice mala,
volim zato što si iz Mostara,
bez ljepote tvoje,
dani mi ne postoje

Daleko je srce od tebe
daleko je, a tebe nema kraj mene

Kad se vratim, poljubit ću cestu,
a ti budi na starome mjestu,
bez ljepote tvoje,
dani mi ne postoje
Tiho Orlić
¤¤

Svirajte mi jesen stiže dunjo moja

Toga jutra sam stigao putničkom klasom
pa kući sa stanice časom
kroz bašte i prečice znane,
a u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
suvenir na stražarske dane

Ušao sam na prstima
mati bese već budna
i brzo se prekrstila
reče, prošlo je ko za čas
bas si stigao dobro
jer svatovi su tu do nas
pa ce ti svirati, a ti ces birati

Svadba bese ko svadba
i sta da se priča
parada pijanstva i kića
i poznata cura u belom
već po redu poželeh im zdravlja i sreće
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom

Tad me spaziše cigani
kum je tražio pesmu
al' ja sam stig'o, briga njih
širok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako
al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati

Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja
jesen rana, nek zazvone tambure u transu
znam da nije pesma ova
za veselje i svatovac
al' ja moram čuti tu romansu

Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja
al' polako da mi ne bi koja reč promakla
sklon'te čaše i bokale
razbio bih svet od sale
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja

Retko odlazim kuci, a pišem još ređe
i slike su bleđe i bleđe
pa lepe potiskuju ružne
al' nekad poručim pice
i tako to krene
pa stignem u svatove njene
sve prave su ljubavi tužne

Nikom ne pričam o tome
brzo dođe taj talas
i znam da ću da potonem
spas mi donose cigani, oni imaju srce
za svakog od nas, briga njih
Balašević

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dajem ti verse i note
sve moje šarene perle na dar
još te mogu pjesmom kupiti
lukavo i slatkorječivo
još uvijek mogu ti podvaliti ljubav

Lipa moja, najlipša od sviju
ponudi mi ljubav prid zoru
i pusti da se divin tvome tilu
dok se tvoja mladost ruga ovin neverama s juga
ca nam prite
¤¤

O, DAJ OKRENI
TAJ RINGIŠPIL U MOJOJ GLAVI.
TO NE ZNA NIKO, SAMO TI
BEZ TEBE DRVENI
KONJICI TUŽNO STOJE
DOĐI, IZ PLAVE BOCE SE POJAVI,
BAR JEDNU ZELJU ISPUNI
I DODAJ SVETU MALO BOJE,
ČUDO MOJE

Balašević
¤¤

Tajne su tu zato
da ih neko nasluti
postoji reč koja vredi
tek kad se odćuti
Bogu je kanuo čaj
svud je prsnuo sjaj
Balašević


¤¤

Spusti svetla, oduzmi gas
smešnih stvari se bojimo
misliš da neko pita za nas
kao da ne postojimo
stavi misli u prazan hod
stresi zvezde k'o dudove
i polako nasuči brod na te
plišane sprudove, i sanjaj
Balašević


¤¤

Mesec prosipa bokal fosfora
Vitraz mraza na oknu prozora
Jedne noći ko ova znaše Bog
Doslikaću portret života svog…

Prave si boje dodala
Na taj portret života mog

Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog…
Balašević


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

''.. zapamti predrago dijete … ništa nije važno osim sadašnjeg trenutka. Sutra možda nikad neće svanuti, a ako i dođe, koga je briga za to?....''
(Judy Blume ''Ljetne sestre'')


'' Čudno je kamo te sve život može odvesti prije nego što toga postaneš svjestan. Jedan, dva, tri i već si na potpuno drukčijem putu od onog na kojem si oduvijek smatrao da ćeš biti u toj fazi svojeg života. Nema kompasa kada se takve stvari dogode, nema pravila ni zemljovida da te usmjeravaju, i nikog tko mari udara li ti suce u oči, i topi li se asfalt pod tvojim nogama. ''
(Alice Hoffman ''Blue Diary''

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ovo mi je škola

Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije
jer fališ mi do bola i znam da bit će još i bolnije
jer svaka ljubav nova rusi vjeru u tebe
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije

Koje su to rijeci sto su meni sišle s usana
ne poznajem ni jednu sto bi kazni ovoj bila jednaka
jer su osveta i ponos dvije sestre blizanke, rođene u ponoć
jedna malo prije, druga kasnije

Ako ikad vratim vjeru u tebe
i onda lažna nada nikne za mene
na poljima od snova ne pusta se korijenje
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije

Ako ikad vratim vjeru u tebe
i onda lažna nada nikne za mene
na poljima od snova ne pusta se korijenje
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije
Gibonni


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

PRVI POLJUBAC
Prolazi, sve prolazi
nestaje, sve nestaje
godina za godinom
odlaze, odlaze!

Prvi poljubac
davno zaboravljen
prvi dernek
ko zna gdje je
zagrli me i tiho se privuci
da mi suzu ne vide!

Koraci, ko oblaci
vode me, ko zna gdje
sjećanja, samo sjećanja
ostaju uz mene!
Halid Bešlić
¤¤

Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog ce mi dati sad snage
preživjet te dane..
Toni Cetinski

¤¤

Hodaj
Naucila si zivit, tico lijepa
od svakoga ne primit ruku pomirenja
i pocinjes razumit' prvi puta
da jedno smo na vani a drugo smo iznutra

Hodaj, nebo strpljive voli
hodaj, možda se ipak sve u dobro pretvori
I tko ce to izvagat svaki puta
koje rici vratit', a koje ces progučat

I straj te izgovorit nakon svega
da godinama živiš s nekim
koga ne znaš
Zašto nosiš oblak iza lipog lica
viruj, bit ce sve u redu, i za svako slovo
ti ne traži krivca u sebi il' u meni
u svemu jer slomit' ce nas to.
Gibonni


Prijateljice

Azurno nebo čekamo zoru
pet- šest mladih golubica
nasmiješena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica.

Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi šetale
pravile se da smo važne
ma da smo pametne i snažne
sanjale smo zemlje daleke...

Hej ljepotice moje prijateljice
gdje su naši snovi ostali
hej sve smo mi kao ptice selice
svaka svome jugu odleti...

Djevojčice žene postale
a neke su se već i udale
ja još čekam azurne zore,
a ja još želim preplivati more
ja još sanjam zemlje daleke...

Hej ljepotice...
Severina


¤¤

Moj je život Švicarska

S vremena na vrijeme
tvoje ime spomenem
s vremena na vrijeme
telefon okrenem
988 niko ne znam ko sam

Oprosti mi sto smetam
znam da je kasno
i da si zauzeta
al' valjda ti je jasno

Noćas sam u krizi
k'o toranj u Pizi
noćas budi dobra
k'o sto nikad bila nisi, ti znaš, da

Moj je život Švicarska
skoro pa savršen k'o blistavi brilijant
vještom rukom izbrušen
imam sve sto poželim samo jedno ne
da me neko bar na tren voli zbog mene

S vremena na vrijeme
tvoje ime spomenem
onako bez dileme tvoj broj okrenem
noćas me je stalo čuješ li budalo
dođi dok me nije srce izdalo
Merlin


...CREDITS

DESIGNER: ice angel


Brushes: Fractured-Sanity.Org
Photos: 1 2 3 4

utorak, 06.07.2010.

...Prolazi vreme, al' to mu je manir...

... obožavam hodati gradom, a u meni tutnje decibeli dobre glazbe. Bar na neko vrijeme zaboravim sve brige. Opustim se i jednostavno ... korakom letim ...Imam osjećaj da sam iznad svega ... doseg svakodnevnih briga me zaobilazi. Stavljam široki kez na lice (onakav kakav samo ja znam) ... i osjećam neopisiv spokoj. Ukoro će dva poslijepodne.... Sjedim na klupici poznatog trga u Osijeku. Čekam. Nije bitno šta niti koga. Jednostavno čekam. Promatram ljude. Neki uživaju u predivnom poslijepodevnom danu, a ko bi reko da će uz tako tmurno jutro proizaći na koncu tako lijep dan. Neki žure ubrzanim koracima. Odredište nije bitno, bitno je da žure i da možda u toj žurbi neće primjetiti ovaj predivan dan, osjetiti zrake sunca na svom licu, opet neće primjetiti svakodnevna mala čuda koja su svugdje oko nas. A samo trebamo malo uporiti kako bismo ih vidjeli. Žurim i ja često. Obveze me tjeraju na to. I ja često ne vidim ona mala svakodnevna čuda, a još manje uživam u njima. Svi žurimo, rijetko kad se zaustavimo uživati u trenutku. Žalosno, ali istinito.
... a ja i dalje sjedim, uživm u proljetnom suncu, slušam ''zaboravljeni'' (Piloti) po ne znam koji put danas. Samo mi nedostaju moje naočale koje sam, zbog tmurnog jutra, ostavila u stanu. Ali bez obzira na to, zapisujem trenutak u vremenu i nastavljam dalje.
14.4.2010.


Zaboravljeni

Mozda smo ja i ti divlji i niciji
mozda nas tuga zauvek vezala
kazu mi da smo svi rodjeni jednaki
jednaki pred Bogom i pod zvezdama

Čujem marsiraju zastave
zvone koraci u ovoj noci
nebo nocas ratuje
a ti me ne pitaj nikada o samoci

Sanjam sanjam da si tu
k'o da letim na zlatnom cilimu
sanjam bog nas prokleo
sve nam dao a srecu nam je uzeo

Zaboravljen sam ja zaboravljena ti
negde u tisini nase ulice
ponoc je kucnula ti si se prekrstila
obrisala sve jednim potezom gumice




06.07.2010. u 21:15 • 4 KomentaraPrint#

subota, 10.04.2010.

.. tuge postoje da bi prizvale smeh ...

Kako je lako pisati kad nisi sretan ... ili kad smatraš da nisi sretan. Riječi najviše izviru onda kada patimo za nekim, kada smatramo da smo mi jedini koji nisu sretni u ljubavi. Tada, možda i češće, uočavamo zaljubljene parove koji se šetaju gradom, ljube na klupicama, i jednostavno postajemo bezvoljni jer kraj sebe nemamo neku osobu koju bismo voljeli i s kojom bismo dijelili nježnost, smijeh, tugu, plač .. To su bila vremena kada sam bacala riječi na papir, bila puna inspiracije, a kao ishod je nastala hrpetina srceparajućih tekstova. svi su pričali o jednom, a svaki je opet bio poseban, jedinstven.
Neki dan sam posjetila svoj zapušteni blog i čitala svoje stare tekstove, čitala svoje DIJELOVE ŽIVOTA. Osmijeh mi je bio na licu, a kada sam pisala većinu tih tekstova suze su mi tekle niz lice. Koji obrat sretan Od suza do smijeha, od tuge do sreće. Kako mi se sada ti životni problemi i patnje čine smiješnim i nebitnim. A opet.. tada su upravo ti problemi rušili moj svijet. I sada ja sebi postavljam pitanje: da nije bilo tih suza, te patnje, tih događaja - bi li ja bila sad ona koja jesam, imala stavove koje imam, bila sretna kao što sam sada? I opet su mi na pameti Balaševićevi stihovi:
''Sve ima svoje, i vatra i led
tuge postoje da bi prizvale smeh''




Prokleto istinito. Nema grešaka u životu jer život nije proba, jer vrijeme ne možeš vratiti. Sve što učiniš ostavi trag i zapisano je u vremenu i zapisano je u tvom životu htio ti to ili ne. Čemu onda kajanje? Ne prihvaćam kajanje! Jer da nije bilo tih neuspjelih pokušaja nebi imali ono nešto na čemu svaki čovjek treba raditi, a to je iskustvo, a vlastito iskustvo je najbolji učitelj za život.
Dakle ... SRETNA SAM ... Jako! Obožavam svaki dan i svako jutro jer sada imam neki smisao za koji živim i cilj kojem težim. Želim uspjeh u životu i svakim danom se sve više upotpunjavati. Imam nekog kraj sebe već dulje vrijeme. On je jedna od osoba koja me upotpunjuje. Po prvi put netko kome je zaista stalo do mene na taj način, netko s kim se osjećam kao da je cijeli svijet moj. S njim mi više ništa nije važno. Problemi nestaju. Volim ga zbog onog što sam ja kad sam s njim. Po prvi put imam toliko povjerenja u neku mušku osobu i po prvi put se ne bojim prepustiti onome što se zove ZALJUBLJENOST! cerek



10.04.2010. u 00:47 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 15.12.2009.

'' Živim bajku čekam princa još otkad sam dete bila..''

Oduvijek sam bila djevojka koja je svijet gledala ružičastim naočalama. Oduvijek sam voljela bajke. Nastojim živjeti bajku i dalje vjerujem u njih.
Moja draga mama kaže da sam previše naivna i da se bojim suočiti sa surovostima ovog svijeta. Možda i ima pravo, ali ne želim se promijeniti.
Ja sam onaj tip djevojke koja vjeruje u jednu idilu braka. Vjeruje da će jednog dana pronaći osobu s kojom će provesti ostatak svog života, kome će se zavjetovati na ljubav u dobru i zlu, pred Bogom. Ne vjerujem u razvod. Samo se jednom zavjetujem na ljubav jednoj osobi pred Bogom, i to je neraskidivo.
Jučer sam bila na kavi s par frendica i započeli temu o vjerovanju u brak. I moram priznati da su dovele u pitanje moju bajku. Izložile su n-broj argumenata i primjera koji su me potakli na razmišljanje.



Čemu preljubi? Koliko nas samo primjera okružuje gdje je razvod bio prozrokovan preljubom. Nerazumljiva mi je činjenica da do nevjere dođe nakon 20 godina braka. Što se to trebalo dogoditi da ljubav prestane i da se zaborave ona obećanja dana prije 20 godina? U kojem to trenutku dođe do zanemarivanja jedno drugog, nepoštivanja, prevare, pa i do onih odvratnih stvari kao što su nasilje i sl.?

ZAŠTO?
Postavljam si pitanje je li to tako bilo oduvijek. Razvodi su nešto što postaje sve više trendovski, nešto što, nažalost, postaje normalno. Odgovor na to pitanje dobivam da su te stvari oduvijek postojale samo što je žena prije šutila i trpila sve sranja, bila je papiga koja je ponavljala muževo mišljenje, glina koju je muškarac oblikovao kako je želio. Danas su stvari drugačije. Danas žena smije reći svoje mišljenje, žena postaje emancipovana, samostalna. Jednog dana, ukoliko dođe do razvoda, ona će opet imati svoj posao, novac, život. Prije žena nije imala izbora. Morala je ostati s mužem jer ona sama nije imala ništa, a vratiti se roditeljima bila je najgora moguća sramota. I to je bilo to! Žena je trebala što prije napustiti roditeljski dom. Sa 17 godina, ukoliko nije bila udana, ona je bila stara cura. Dakle, udaja sa otprilike 16 godina. A što je djevojka sa 16 godina? DIJETE! Ja osobno smatram da ni sa 25 neću biti spremna za brak i djecu, pa samo mogu zamisliti kako je njima, našim bakama, na primjer, bilo. Al to je bila normalna stvar. TO JE BILO ONO ŠTO JE DRUŠTVO NAMETNULO! Danas društo zanemaruje one tredicionalne vrijednosti i ono što je prije brak značio. Danas, obrad u crkvi je više radi tradicije, a ne važnosti koju on ima. Danas se ulazi u brak, a već u startu može se računati da ukoliko nešto loše krene – uvijek postoji razvod koji je karta za izlaz iz te situacije. Sve više uočavam pogrešne vrijednosti koje današnje društvo nameće. Imam osjećaj da se brak shvaća kao neka obaveza prouzrokovana prvobitno iz tradicije iz koje jednostavno možeš istupiti (uz sitnu papirologiju) čim dođe do prvih razmirica i sukoba.
To sigurno nije ono u što ja vjerujem. I možda jesam glupa i naivna, al još vjerujem u ljubav, vjeronost, poštenje i brak.



Nakon tog razgovora, navečer sam pričala s ''malim'' rješavali smo sranja od vikenda koja su se dogodila. I skužila sam da on nije ''princ na bijelom konju kojeg čekam''.
Al i dalje vjerujem u svoju bajku i ne želim da mi je sruše. Želim živjeti u bajci iako je možda neću ostvariti. Nadu ipak ne smijem gubiti, zar ne?

voli vas Klaisa



15.12.2009. u 01:24 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 08.09.2009.

''Godinama sam bio živčan. Tjeskoban, potišten, sebičan. I svi su mi govorili da se moram promijeniti. To sam im i zamjeravao, i slagao se s njima, i htio sam se promijeniti, ali jednostavno nisam mogao, iako sam to pokušavao. Najteže mi je bilo što me je i moj najbliži prijatelj, kao i drugi, poticao da se promjenim. I osjećao sam se nemoćnim i u stupici. Jednog mi dana reče: ''Nemoj se promijeniti. Volim te takva kakav jesi.'' Te su riječi bile glazba u mojim ušima: ''Nemoj se promijeniti! Nemoj se promijeniti! Nemoj se promijeniti!... Volim te takva kakav jesi.'' Opustio sam se. Postao sam življi. I, iznenada, ja sam se promijenio. Sada znam da se uistinu nisam mogao promijeniti sve dok nisam naišao na onog koji me voli, bilo da sam se promijenio ili ne.
Ljubiš li me tako, moj Bože?''


Ova priča koja je samo jedna iz knjige ''Pjev ptice'' Antony de Mello, ostavlja dubok dojam na mene! Toliko toga govori svaka od njih, svaka te ostavlja pod dojmom i potiče na razmišljanje, ali i na jednu duboku kontemplaciju koja ti omogućuje da korak po korak spoznaš samog sebe. O tome sam i nešto pričala u prethodnom postu (napisanom jako davno) da smatram kako osvatko od toga treba krenuti jer ako ne spoznaš samog sebe, kako ćeš spoznati svijet i ljude oko sebe!
.....
Prihvaćanje! Ukoliko započnemo dublje razmišljati o ovoj glagolskoj imenici, shvatit ćemo da označuje nešto što se u svakodnevnom životu čini jako lako i jednostavno! Ali koliko mi to zaista primjenjujemo, koliko mi zaista prihvaćamo! Okruženi smo ljudima, a svatko ima mane. To je ono što nas ujedno i čini čovjekom! Svatko od nas je grešan! To je ujedno ono što nas čini čovjekom! Ali svatko od nas ima i mogućnost i oslobađanja od tog grijeha. A što je ono što nas sputava?? Moj odgovor je: ljudi! Previše sam nailazila na onog napisanog u priči. Previše sam nailazila na želje drugih da se promijenim! Pritisak je strašna stvar, a oni su stvarali upravo to! Zašto nitko ne razumije da se promjena ne može dogoditi preko noći? Zašto su ljudi uvjereni da će promjena nastati pod pritiskom?



''Ne volim te zbog toga što si ti, već zbog toga što sam ja kada sam pored tebe'' – bile su riječi moje Tatjane! Njoj najviše zahvaljujem na svemu što sam ja sada! Ona je bila ta koja me voljela onakva kakva sam bila, voli me sada ovakvu kakva sam! Zahvaljujući njoj sam se promjenila! Razmišljam o sebi unazad par godina! Ne mogu vjerovati kakva sam površna osoba bila. Ali zahvalna sam na tome. Da nije bilo stvari koje sam tada učinila, gluposti koje sam napravila, načina na koji sam tada razmišljala – možda nikad nebi došla do ovdje. Otkrila sam nešto što me može toliko ispunjavati da me srce boli od radosti! Otkrila sam ono što većina osoba moje godište nikad nije spoznala niti će ikad spoznati!
Hvala ti na svemu!



...
Za ljude nikad ne možeš bit siguran. Upravo zbog te promjene ljudi su nepredvidivi. Ljudi su grešni! Ljudi znaju iznevjeriti! Ali postoji netko tko će uvijek uvijek biti tu i voljeti me takvu kakva jesam! Naposljetku, zbog Njega sam i na ovom svijetu!



08.09.2009. u 23:34 • 13 KomentaraPrint#

srijeda, 22.07.2009.

... samo neke razbacane misli ....

Napokon, sjedim u svojoj sobi, uzimam tipkovnicu u ruke i poželim napisati nešto lijepo, onak dubokoumno, poželim izraziti svoje misli, ali opet ništa .. Opet je nestala inspiracija. Svejedno uzimam tipkovnicu i ne razmišljam. Samo pišem. Slušam Balaševića (naravno) i njegovu pjesmu ''Bluz mutne vode''.. U zadnje vrijeme mi je jako draga pjesma. Govori o životu kroz metaforu života ribe. Tipično za Balaša. A sama sebe često uhvatim kako razmišljam o životu i što je još bitnije, njegovom smislu. Promatram. Uspoređujem. Učim. Razgovaram. Spoznajem samog sebe. Mislim da napokon razumije značenje te, tako dobro poznate rečenice. Od nečeg moram krenuti ako želim djelovati na bilo koji način. A od kog ću krenut, ako neću krenut od sebe same. A to je ujedno i najteži dio posla.
Promatram ljude. Odem u Osijek – promatram ljude, vratim se doma – promatram ljude. Što vidim? Površnost... odvratnu, prolaznu, primitivnu površnost. A onda, izađem na cugu u svoje malo i tako tipično selo. I već znam scenarij. Već znam ko će biti van, ko će gdje sjetit, tko će koga ogovarati, tko je sad bio s kim itd. Površnost... kako to mrzim. I onda se iznenadim kad počnem pričat s dečkom pored kojeg sam sjela i kada se taj razgovor pretvori u trosatni razgovor. Razgovor u kojem nije bilo ispraznosti već ono nešto puno dublje. Kako se čovjek može iznenaditi. Još mi nije do znanja došlo to da u ovom primitivnom selu ipak mogu naići na ljude koji imaju slična razmišljanja, stavove kao ja.
Razmišljam o svojoj prethodnoj godini, akademskoj godini. Velike su se stvari izdogađale u mom životu: promjena sredine, u jednu ruku samostalan način života, novi ljudi, nova pravila, slobodu kakvu još nisam imala u ovakvom obliku, rastanak sa starim društvo, odlazak najbolje prijateljice u Zagreb, orjentacija na filozofiju i pedagogiju! A sve je to rezultiralo i mijenjanjem mene same, a posebno sam studij filozofije me naučio da u jednom drugom pogledu promatram na svijet da se pitam, da u svemu tražim jedan dublji smisao. I pogodite šta? Ta promjena mi se sviđa. Trebalo mi je i da se maknem iz one moje selendre, imam osjećaj da me oraničavalo to selo, ti ljudi, da u njemu nisam mogla pokazat sve moje mogućnosti. Osijek obožavam. Dovoljno je velik, a opet dovoljno malen. Savršen. Ljudi su drukčiji. Pogotovo moji ljudovi s faksa! Kao što bi moj dragi profesor rekao ''Vi filozofi se uvijek možete uočiti'' Obožavam slobodu i to što je pravilno znam koristiti, što se ne moram opravdavati, ali odgovornost je i dalje ne prvom mjestu. I da, obožavam znanje. Nije mi motivacija prolaz na ispitu, ocjena, nego znanje. Težim znanju (kao što bi i Aristotel rekao da svi ljudi teže znanju) radi njega samoga. I želim da svaki dan našto naučim, da svaki dan bude potrošen na ispravan način. Carpe diem.



I opet slušam istu Balaševu pjemu ...

Svašta se rodi u mutnoj vodi,
lukava mrena i glupavi smuđ,
karas i bandar, lopov i žandar
i ribe sto žive na račun tuđ.
Malene one većih se klone,
ne paziš i već te nema za tren.
Gde god da beže stignu u mreže,
neko se rodi da postane plen.


... E, da ... Razmišljam malo o ovim stihovima i shvaćam koliko toga ima svuda oko mene. Ponekad nailazimo na toliko nepravda. Svatko od nas je možda i svjedok toga kako neki koji nas okružuju sve dobiju ''servirano na pladnju'' ili svoj uspjeh temelje na uspjehu drugih. Srednja škola, faks, posao – nije bitno. Takvih ljudi ima svugdje. Ima nas svakakvih pa i onih koji žive na račun tuđ. A ti? Ako malo popustiš već zaostaješ, već te netko sustiže, već gubiš i već te nema za tren.

Ko život vodi u mutnoj vodi
mora sve trikove dobro da zna,
u mutnoj vodi, što mnogim godi,
posebno onim sa vrha i dna.

Svi znaju svrhu, štuka na vrhu,
tu su da kvare i naprave lom,
a dole na dnu sudbinu jadnu
mnogima rešava nekakav som.
......

Na šta se svodi život u vodi?
Pa eto, grabljivci imaju vlast.
Grgeč je glupan, ali je krupan,
pa male ribice guta u slast.

I koliko puta nam svima dođe da dignemo ruke, jednostavno – odustanemo! Možda nas neuspjeh pokoleba, možda ne vidimo više cilj, smisao, možda počnemo sumnjati u sebe. Postajemo svjesni kako neke stvari ne možemo promijeniti. Postoje oni nadređeni koji određuju zakone i kroje život u ovoj državi. I kako nekada nepravda zna biti tako jasno prikazana, a mi opet ne možemo ništa napraviti. I onda se pitamo: na što se svodi na kraju ovaj život?

U dane gadne, kad voda padne,
plašljive ribe ne vrede ni groš,
naiđu krize, drukčije grize,
i samo najbolji plivaju još.


Savršeni stihovi za studentski život. Samo uporni ostaju i završavaju. Ali ujedno i životna istina. Odustajanje je jedna od najgorih odluka koje se mogu donijeti.

A moji stihovi:
Ja pevam svoj blues bez namere bitne.
I najveće ribe za mene su sitne.
Ja sa strane samo posmatram taj svet.
Ja pevam svoj blues u vrtlogu gluvom
i pitam se šta rade ribe na suvom,
a to je bar rutinska stvar.
Savršeno!

.. Dakle, objavljujem ovaj post, ove nabacane misli. Hoće li se skužit poanta? Ima li uopće poante? Ma nije bitno! Bitno je da su one ipak ovdje!


22.07.2009. u 00:31 • 10 KomentaraPrint#

nedjelja, 17.05.2009.

''... gradi svoju tajnu polako ako želiš da ti se san ostvari ...'' (Vječni zaljubljenik)

Kako je ponekad teško pronaći riječi koje ćeš pravilno sročiti u rečenicu kojom bi mogao opisati svoje osjećaje. Još mi je teže shvatiti što sve to skupa znači, što osjećam! Uhvatim se često u razmišljanju o čemu nebi trebala, o osobama o kojima nebi trebala razmišljati .. Pa onda pomislim da radim problem tamo gdje ga nema. Kako smo mi ljudi čudne biljke: i kada nas sve ide od ruke – dajemo ispite, imamo ''niprevišenipremalo'' šuške u džepu, ne ulazimo u konflikte, budimo se s osmjehom na licu dok nam zrake sunca otvaraju oči, a zaspimo opet s osmjehom na licu i riječima na usnama ''Bože, hvala ti za ovaj dan''.
.. prefesor se ne pojavljuje na predavanju, pa odlazimo izguštat se na kavi i prepričat sinoćne događaje. Da, bilo je dobro sinoć: dobro društvo, glazbe, ples, cuga i cijela noć pred nama.
Osjećam samostalnost, zrelost i često se zaustavim i pomislim ''wow, ulazim u 20tu godinu. Već? Kad prije: pa još sam jučer bila u srednjoj, a preključer u osnovnoj?''
.. Po svemu sudeći ... trebala bi bili zadovoljna i sretna. Ali, ponavljam, ljudski rod je čudna biljka. I sve mi se više čini da se zaboravlja kako biti sretan, kao da smo nenaviknuti biti sretni. Čovjek je sposoban pronaći i kukolj u žitu kada treba, sposoban je pronaći nešto zbog čega neće biti sretan, nešto što mu nedostaje, pronaći će ono nešto što će staviti u sjenu sve ono zbog čega smo sretni i zbog jedne stvari koju nemamo – osmjeh nam nestaje s lica.

A što je to što fali meni? Muški zagrljaj koji nije prijateljski. Fali mi netko tko ću opet moći voljeti. Fali mi netko tko će mi pomoći da se ne vraćam stalo u prošlost. Trabalo mi je ovo razdoblje samoće. Previše se toga bilo dogodilo i morala sam se smiriti. Ali sada sam opet spremna otvoriti se. Opet sam spremna prepustiti se. I upravo to malo je ono što mi fali da bi bila u potpunosti sretna. Zar je sreća danas uopće i moguća s mentalitetom koji danas vlada? Teži se višem, teži se boljem, teži se lakšem. Sve je o ok. Čovjeku je u prirodi da teži za napretkom, ali dokle. Kako se teško zadovoljiti s onim što imamo. Postajemo ovisnici, ovisnici o materijalnom. Sjetim se tada sv. Franje i njegovog života i vjere. Čistoća, siromaštvo, poslušnost – zavjeti po kojima je živio svoj život. Koliko je to danas moguće? Sveti Franjo je ideal kojem težim. Tko će se danas još divit melenom cvijetu ili pjevu ptica i u tom malenom cvijetu vidjeti Božju filozofiju. Onu filozofiju koja se ne propituje, koja ne dolazi od Platona ili Aristotela ili bilo kojih drugih velikih mislioca, to je filozofija koja dolazi od Boga samoga. Tko se danas još divi tome? Kome je uopće stalo?
Draga mi je filozofija Platona, ali draža mi je ona koju mi otkriva sveti Franjo.


17.05.2009. u 13:52 • 9 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.04.2009.

On i Ona

Ona je bila u fazi kad se osjećala izoliranom, drukčijom! Htjela je biti kao njezine frendice, htjela je imati dečka i ne biti više ''treći kotač'' u društvu. Već dugo nije bila s nikim. Htjela je prekinut monotoniju u koju je upala, htjela je malo akcije u svom životu!
On je bio dečko kojeg je znala iz viđenja. Smatrala ga je egoističnim nadobudnim ženskarošom koji se, unatoč svojim godinama, ponaša nezrelo. Nikad nije previše obraćala pozornost na njega. Al kad se našla u njegovom društvu, uvijek se smijala. Mora se priznat, bio je dečko koji je valjao fore i s kojim u društvu nikad nije bilo dosadno.
… bila je tipična subota, jedna jesenska večer 2005. .. opet nije imala ništa konkretno u planu. Nije htjela biti kući, a opet – nije htjela izaći s frendicom i njezinim dečkom i opet se osjećati kao uljez. Ali, izlazak je ipak prevagnuo. Večer je prolazila u jednoj monotoniji. U neko vrijeme sjeda on do nje. Monotonija se razbija. Započne vodit razgovor s njom. Donosi joj votku šumsko voće. Nastavljaju razgovor. Ona se smije i uživa u društvu. Ne razmišlja o njegovim namjerama. Donosi joj još jednu votku. Zna da joj je ovo četvrta, ali to joj trenutno nije bitno.
… upita je želi li da je otprati kući, a ona mu se osmjehne i pristane… Večer je završila poljupcem. …
… Novo je jutro, budi se i prisjeća se događaja prethodne večeri … Nasmije se sama sebi i dalje ne vjerujući da je bila s njim … al nema veze … do podne je već bila zaboravila na njega … a tada stiže sms. Sjetila se da mu je dala broj moba … ''Sranje'' – misli u sebi. Ali ipak pristaje naći se s njim. Stara kuća njegove prabake postaje njihovo mjesto sastanka. Nije joj se nešto posebno sviđao, nije bila luda za njim, nije razmišljala puno njemu.. ali bilo je ugodno imati nekoga.
.. Više se ni ne sjeća zašto je to završilo. Zna samo da se nije ponio korektno i da su bili posvađani. Iako je imala samo 16 godina nije htjela dopustit da od nje radi malu budalu.
.. a tada saznaje da odlazi u vojsku! Prije odlaska su razgovarali, riješili sve i ostali u dobrim odnosima. Čak se pojavila i na njegovoj oproštajnoj. Nije joj bilo svejedno kad ga je vidjela kako ljubi drugu curu. Reagirala je onako kako je oduvijek znala, kako i danas reagira, a to je vratiti istom mjerom i ljubiti drugog dečka.
… vrijeme je prolazilo i jednog dana u mjesecu prosincu on se njoj javi .. dugo su se dopisivali .. dopisivali su se i sljedeći dan .. i dan nakon toga .. došao je i 31. 12. Znali su da će novu godinu slavit na različitim mjestima, ali nisu znali da će im biti toliko teško. Ona je plakala, on je bio tužan. .. Al možda je upravo to i bilo potrebno. U novu godinu krenula je sretna! Bila je uvjerena da je zaljubljena, da je cijeli svijet pod njezinim nogama. On je bio u vojsci i nije dolazio često. Puno puta je htjela da bude kraj nje. Shvatila je da ipak nije sve tako idealno, shvatila je da to više nema smisla … ubrzo je zaboravila na njega. Shvatila je da je bila zaluđena, a ne zaljubljena. Zaljubljenost ne nestaje tako lako.



… a on, on je htio opet samo nju. Htio ju je opet imati samo za sebe. Živio je u nadi da će se stvari vratiti na staro kad se vrati.

… kad se vratim, poljubit ću cestu,
a ti budi na starome mjestu,
bez ljepote tvoje dani mi ne postoje …

… ali povratak ne znači i vraćanje stvari na staro. Shvatio je da je njegova mala krenula dalje.
Mjeseci su prolazili. Ona nastavlja svojim putem, on svojim. Ali dolazi kolovoz i opet ih spaja. .. i bilo je lijepo .. vodilo je prema nečemu .. Ali problem je bio u njoj. Iako sama sebi nije htjela priznati, ljubila je njega – a voljela drugoga. Srce ne bira, srce zavoli nekoga i protiv toga ne možeš. Ne mareći za njega, za njegove osjećaje – ostavlja ga i započinje jednu novu priču.

… Nova priča donijela je patnju, suze, bol. Trebalo joj je vremena. A tada se opet sjeti njega:
… Rado te se setim ljubavi stara
jer me svaka nova ljubav razočara,
još zaborav vreme donelo mi nije,
još o tebi maštam moje najmilije …

… I opet ga je ljubila. Voljela je biti u njegovom društvu. Radovala se vikendima. Obožavala je osjećaj njegovih usana na svojima, sigurnost njegovog zagrljaja. Nedostajalo joj je sve to.
.. I bila je sretna .. Ali sada je bio njegov red. Osvetio joj se. Bio je s drugom.
.. a ona u sebi misli ''nema veze, i ovako je on samo jedna od onih mnogobrojnih žaba koje moram poljubiti da bi došla do princa'' .. Bilo joj je drago što je tako hladnokrvna, što nije dopustila da je povrijedi i što se nije vezala za njega.
…. mjeseci su prolazili, a jedne večeri je shvatila kako trenuci imaju ogromnu moć. Dovoljno je par trenutaka da se sve promjeni, dovoljna je jedna riječ, pogled, ili u njenom slučaju … dovoljno je par stihova … I ta noć kad joj je otpjevao par stihova one pjesme koja ju i danas uvijek kad je čuo podsjeti na njega i na tu noć …
''Sad kad sam jedan od bivših znam da nije ti stalo,
glasom od šapata tiši sam sebi kažem budalo,
i znam da trebao ne bi, al ja još mislim o tebi,
u meni nada rodi se i umre svaki dan.
Neću da te krivim, al ovo moram ti reći
još uvijek zbog tebe živim, s tugom, al nadam se sreći
I prije nego se snađem, on se kraj mene nađe
da me na tebe podsjeti, a ja joj kažem:
DOBRODOŠLA U MOJ DOM,
TUGO MIRIŠEŠ NA USNE NJENE,
HAJDE RECI DRUGU SVOM
KO IH LJUBI MJESTO MENE.''




… i tada se u njoj nešto prelomilo, ne izlazi joj više iz glave … A on sada ima drugu. I bezbroj pitanja navire: čemu sad? zašto, zašto sad kad je kasno? …
Htjela bih negdje vidjeti te,
… kao slučajno,
u kom te džepu ovaj grad noćas sakrio?
Sada ne mogu zaspati, nešto se dogodilo..
Poludjela sam otkad mislim na tebe,
sve se izmijenilo….

I danas razmišlja o njemu. A ona je još s njom. Od tada je prošlo gotovo dvije godine. Kemija i dalje tu. Posustala je. Ovo ljeto je opet bila s njim. Tajna. Šutnja. Skrivanje. Tajna mjesta. I tako cijelo ljeta. Nema izgovora. Danas ne može vjerovat da je pristala na sve to. Ne može vjerovat koliko je samo nisko pala. Al svaki pad te ojača. Svaka pogreška je da se uči .. i da se ne ponovi. Možda je to i trebalo da bi krenula dalje, u novi ciklus svojeg života, u novu sredinu, među nove ljude.

Ali strah ju je. Zna da svaka priča mora imati svoj završetak? Koji je završetak ovdje? Sve više sumnja da još nije došao ...
I sad sluša dragu Bešlićevu pjesmu pjemu ... i opet se sjeti njega ....

'' Pamtit ću te cijelog života, pamtit ću te ja, srest ćemo se u životu opet ti i ja ''


Ona i ona ....






(ps - post posebno posvećen mojoj dragoj štićenici. Hvala ti što si mi motivacija)

26.04.2009. u 19:43 • 13 KomentaraPrint#

nedjelja, 16.11.2008.

Biti ili ne biti na predavanju? .. pitanje je sad

Znate li ono kad vam jedna minuta postanne jedan sat .. ono kada vrijeme prolazi tako sporo, a ne znate što činiti sa sobom? ..Ja, inače, mrzim takve trenutke!
..Upravo sada se nalazim na predavanju iz grčke filozofije .. subota je (ko još pametan ima predavanja cijelu subotu?) ..minuta je vječnost .. sat na mobitelju se ne pomjera .. ili se meni samo tako čini .. Iz minute u minutu gubim koncentraciji... Lažem ... Izgubila sam je nakon prvih deset minuta predavanja koje u potpunosti ne razumijem. I sada gledam u profesora ko tele u šarena vrata i nastojim ne pokazati svoju nezainteresiranost i nerazumjevanje.
... Imate li kad osjećaj da gubite vrijeme? Postoje li trenuci kada smatrate da se nalazite na krivom mjestu u krivo vrijeme. Osjećam se kao da sam nekom višom silom spuštena na ovu neudobnu stolicu, u učionici 54 na drugom katu mog dragog fakulteta čisto kako bi gubila vrijeme. Iovako mi ništa ne ulazi u glavu. Bezveze. Kako je zanimljivo to da vrijeme nekad prebrzo ide, a ponekad kazaljke stoje na mjestu. .. a ono uvijek jednako teče..
..Još 60min i onda ću kidnut pod pauzom. Kocka je bačena, a o Platonu i njegovom Timaju ću neki drugi put .. možda kad uspijem ubrzat vrijeme :))

Bilješke jedna studentice
subota, 15.11. ... 12.36h



Nova sredina me mijenja. Osjećam to. I drago mi je zbog toga. Smatram da ono što se najviše razvija u studentskom životu je SNALAŽLJIVOST i ODGOVORNOST, a time pokazuje svoju ZRELOST. Maknula sam se iz sredine u kojoj sam živjela 18 godina, maknula sma se od nekih osoba pred kojima sma uvijek popuštala. Sada je obrnuta situacija. Po prvi pu sam skupila hrabrosti odbiti, oduprijeti se, ignorirati. Ponosna sam na sebe. Mislim da sma napokon shvatila. Bilo je vrijeme. Zaboravila nisam. Mislim da nikad ni neću. A niti želim. Neke osobe će uvijek biti dio moje prošlosti, dio mene.

16.11.2008. u 22:35 • 12 KomentaraPrint#

srijeda, 15.10.2008.

... Dobrodošla tugo - po posljednji put ....

Sinoć sam gledala ''Sex i grad''. Jedanu od najboljih serija svih vremena. Carry se vratila Faci, a o tome šuti svojim frendicama ... zamislih se. Neki dan smo nas četiri baš raspravljale koja je najbliže kojem liku. Za mene su rekli da sam Carry. Uz smjeh, lagano sam ignorirala tu izjavu. Al sinoć sam baš razmišljala o tome.
... Opet se vratila prošloj ljubavi, a zna da ne smije. Svjesna je da će je kritizirati i o tome šuti. Opet se upušta u nešto iz čega zna da će izaći povrijeđena, a opet se ne može oduprijeti. Skriva se od drugih jer i sama zna da ne radi dobro.
... Sinoć sam se pronašla u liku te fatalne žene.
Kako je prokleto teško oduprijet se nekim stvarima, kako je ponekad teško oduprijet se jednoj osobi. Kako je lako učiniti da te samo jedna osoba vrti oko malog prsta i da učini da postaneš naivna glupača koja inače u ovom svijetu funkcionira racionalno i trezveno. Strašna je ta spoznaje, ne?
... Sada vidim da sam opet ispala ta naivna glupača!
... Razočarah opet sebe, roditelje i prijatelje. Krivo mi je. Sve nade polažem u vrijeme. Neka ono izliječi sve. Neka vrijeme donese zaborav. Drugi put će biti drugačije. Obećajem sama sebi. Ovo je zadnji put da sam si to dopustila. Nije vrijedan niti mog pozdrava, a kamoli činjenice da se spustim na samo dno zbog njega. Drugi put ću uspjet reći ''NE''!
... Neću bit kao Carry; nikakav Faca meni neće više mutiti život. Mislim da svaka cura kad tad naiđe na svog Facu zbog kojeg će joj se svijet pomutiti, zbog kojeg će doživjeti uspone i padove, zbog kojeg će ojačat svoj karakter.
Moj Faca je prošlost!!
...
Šaljem svima veliki podrav iz Osijeka u kojemu provodim studentske dane uz pjesmu
Dobrodošla tugo ... po posljednji put ...
voli vas vaša Klarisa



15.10.2008. u 14:41 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 29.09.2008.

... Holland ....

Ljeto je gotovo na izmaku. A kao da ga nije ni bilo. Preletjelo.
Mislim da ću ga pamtiti prvobitno po tome što prvi put da je ljeto, a da moram učit. Ali, nije tako strašno. No, ono po čemu će mi najviše ostati u sjećanju ovo ljeto je iskustvo koje sam stekla u radu s djecom. Opet sam bila u Nizozemskoj. Možda će se ovo činiti teško za zamisliti, ali ovo je živ dokaz da postoje ljudi koju se puno žrtvuju za druge. Naime, već punih 11 godina jedna mala organizacija u Nizozemskoj koju čini dvoje ljudi – moji dragi prijatelji Ton i Tineke – svake godine vode djecu iz istočnog dijela Hrvatske, prostora koji je najviše zahvaćen ratom na 3 tjedna u Nizozemsku. Vode uvijek 40 djece, djeca sa sela koja možda i nisu bili na moru, koja možda nisu imala prilike otići nigdje dalje od svog sela i okolnih mjesta. Tineke i Ton cijele godine rade kako bi mogli priuštiti djeci odmor, žrtvuju svoj godišnji kako bi ga proveli u kampu s djecom. Tijekom godina prikupili su dosta sponzora i dosta volontera. Ja sam prije 6 godina bila isto kao dijete. Neizmjerno sam zavoljela te ljude i ostala u kontaktu s njima. Svaki put kad dođu u Hrvatsku posjete me, dođu na kavu i oduvijek sam im se htjela odužiti. A ove godine mi se i ukazala prilika. Sada sam išla kako bi pomogla u kampu, pomogla oko djece, bila animator djeci.
Zahvalna sam na iskustvu s kojim sam se vratila u lijepu našu. Oduvijek želim radit u prosvjeti i sada sam sigurna da znam s djecom. Naučila sam da me moraju slušat kad pričam, da neću ponavljat 5 puta isto, da kad ja kažem nešto – to moraju i učiniti. A bila su predobra. Djeca se brzo vežu, pogotovo za osobu koja je starija od njih, a opet – ne previše starija. Istina je, da sam imala i kriznih dana. Nije uvijek lako izaći na kraj kada u isto vrijeme 15-ero njih oko mene i svatko mi postavlja različito pitanje koja su uglavnom besmislena. Ali naučila sam kontrolirat bijes i pristupiti djeci.
.. A opet – sa mnom su bile još tri cure koje su volontirale isto kao i ja – tako da sam bila i okružena i svojim društvom. Najbolji dio dana bio je kada smo potjerale klince na spavanje, počistile sve i sjele ne terasu, cugale, zezale se, prepričavale bisere koje su djeca imala taj dan, smijale se do suza do kasno u noć.
.. A kakva bi to bila priča i ljetovanje da se u priču ne uplete neki dečko :) .. Da, upoznala sam jednog dečka .. u biti, znam ga već šest godina, ali sad sam ga zaista upoznala i oduševljena sam! Mislila sam da neće doći jer je ratovao u Afganistanu, ali uspio je doći i bio je s nama u kampu. Teško je naći takvog dečka u okruženju u kojem se nalazim. Zaista teško. Baš je poseban.
.. a sad nešto i o Nizozemskoj! Mora se priznati da je zemlja prelijepa! Kućice su kao iz bajke! Preslatke, malene, s malim prozorima, i na milimetar pokošenim travnjakom, predivnim vrtom. Ja sam bila u mjestu Ermelo, prepuno zelenilom, prirodom, travnjacima na kojima krave pasu travu, manji gradić, ali zaista lijep. Posjetila sam i obližnje gradove. Izlazili smo u Hardewijuc (valjda se tak piše). Izlasci su super. Bilo je zanimljivo jer smo nas 4 bile u centru pozornosti upravo zbog odjeće. Oblačile smo se kao kad općenito izlazimo van: štiklice, minice, haljinice, bretelice… Cure su tamo bile obučene u čizmama, majcama dugih rukava, tenisicama, zimskim jaknama i dr. Nije ni čudo što smo privlačile muške poglede i upoznala hrpu likova. Još jedna loša stvar je što se ne smije pušit u kafićima i diskotekama. Ali u dobrom društvo, zabava je zaista super.
Ljudi u Nizozemskoj su teški materijalisti (izuzev ljudi koje ja poznajem)! Posao je na prvom mjestu, često se događa da imaju i po dva posla samo radi više novaca. Obitelj je na drugom mjestu. Sve je više brakova u kojima nema djece jer su ona ''prevelik trošak''. Odnosi među prijateljima, poznanicima su slabiji. npr: za kavu kod susjeda se moraš naručit nekoliko tjedana unaprijed. Ono što stvarno ne volim je vrijeme u Nizozemskoj: pet puna na dan će sijati sunce, pet puta će padati kiša i pet puta sijati sunce i padati kiša zajedno. Gdje god da ideš moraš ponijeti majcu dugih rukava, majcu kratkih ispod, naočale i kišobran jer nikad ne znaš kakvo će te vrijeme očekivati. Prehrana je, po meni, dosta ne zdrava: ujutro sendviči ili normalan doručak, ručak – sendviči – a tek oko 7h topli obrok!
Reći ću kako me se od svega najviše dojmio posjet Rotterdamu, penjanje na onaj veliki toranj s kojeg se vidi cijeli grad, odlazak na Sjeverno ledeno more i posjet Amsterdamu!
.. .. Ovo je već previše; malo sam se previše raspisala .. toliko toga ima – valjda sam izdvojila ono najvažnije! .. Ako je netko htio posjetiti Nizozemsku, a dvoumio se – moj savjet je da ode jer zaista se ima što vidjeti a i zabava je vrhunska.

vaša ¤K¤L¤A¤R¤I¤S¤A¤








29.09.2008. u 19:12 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 23.07.2008.

..Girls have fun ..

Tko bi rekao da je već dvije godine prošlo? Tko bi rekao da sam toliko uporna ostala, i unatoč tome što i ne pišem često ova blog, ipak – on je još ovdje .. i namjerava ostati još dugo.
Kao jučer da je bilo – sjećam se točno dana kaka sam stvorila ovaj blog. Nisam se osjećala dobro. One loše emocije su prevladale. Bila sam usamljena, sama .. a to mrzim .. toga se bojim .. pisanjem na blogu shvatila sam da sam samo jedna od mnogih s istim problemima. Otkrila sam toliko sličnih razmišljanja. Čitala sam neke postove drugih koje sam imala osjećaj da sam ih ja pisala, da su to moje riječi. Blog pokazuje da nismo sami (onda kad pomislimo da jesmo), da naši problemi nisu jedinstveni (već ih proživljavaju svi adolescenti na manje-više isti način) a sve to omogućuje veću povezanost. Ponekad je dovoljno samo znat da je tu netko tko te razumije, da je netko tko je proživio isto što i ti ..
.. Ponekad je to lakše kad se radi o nekoj osobi koju niti ne zna. Neznanje tko čita ono što pišemo i tko je to ko nas razumije omogućuje nam da budemo otvoreniji i da se lakše povjerimo nego realnom svijetu i okolini koja nas okružuje. Jer okolina često zna povrijediti, iznevjeriti – a toga u blog svijetu nema.
.. Još ću istaknuti jednu stvar. Najveću zahvalu blogu dajem zbog upoznavanja jedne jedinstvene, neponovljive i legendarne osobe. On će se prepoznat u ovome. cerek
.. Možda dvije godine i ne znače ništa puno, krećući od prvih postova pa sve do ovih posljednjih uviđam promjenu. Zrelost? možda … nadajmo se ….thumbup
.. Od faksa ništa na prvom roku. Nisam uspjela. Nema veze. Tu je drugi rok. Usmjerena sam na njega. Optimistična sam. Jer, naučila sam da pesimizam puno puta bude ostvariv ukoliko dopustimo da on prevlada.
.. U subotu odlazim na put. Nizozemska. Tri tjedna. Frendica i ja. Girlsl have fun. A nakon toga krećemo u nove pobjede i upad na fakultet.
.. a po pitanju onog ostalog: ljubavni život kao i uvijek kompliciram. Sad kad malo bolje razmislim ne bi se on uopće trebao zvat ljubavni. Nema tu ljubavi. Bar ne kod mene. Ne volim. No, ne možeš muški rod zaobilaziti, a opet – kompliciraju život bez razloga.
.. nema veze – bar je život s njima zanimljiviji…cerek

Čitamo se za tri tjedna…



¤K¤L¤A¤R¤I¤S¤A¤

23.07.2008. u 22:49 • 8 KomentaraPrint#

subota, 14.06.2008.

... život nije crtić, a sve što padne ostavi modricu ...

Koliko često srljamo svjesno u greške … vođeni nagonima, strastima i onom glupavom kemijom koju je tako teško uništiti? Koliko se često ponašamo kao životinje? Ignoriramo moralna pravila i svjesno ih kršimo?
… Koliko puta sebe razočaramo? Kršimo vlastite stavove, odluke … otvaramo si duboko razočaranje, ono najgore – razočarenje u samog sebe .



Osjećam se kao Terese Raquen u Zolinom romanu! Osjećam da sam napravila veliku grešku!
Opet! … Kako je ovo blesavo! Kako je život čudan! A sudbina tako pokvarena! Jedan običan pad s rola – doveo je do toga da srušim svoje stavove, da stvorim loše mišljenje u očima drugih, i na samom kraju da se i sama loše osjećam … Kreten! Zašto se opet morao javiti? A prokleto ga dobro poznam! U očima sam već vidjela da će se opet sve ponovit. A mislila sam ga sam jača .. ali očigledno sam još glupa, slaba suprotstavit se kemiji i svojim osjećajima …
… I ne vrijedi … opet prolazim sve isto, opet grižnja savjest! Strah me izaći van, strah me osuđivanih pogleda … sad se sjetih Ane Karenjine … osuđivanu u društvu …
… Imam osjećaj da polako skrećem s pravog puta! Srljam u nešto čemu sam se protivila, radim ono što sam govorila da nikad neću! ..



Hej budi jaka ti, najlakše je plakati
to nam samo Gospod svira jesenju sonatu


- kaže Balašević, ponekad samo on razumije ….

.. da bar mogu plakat, pa da mi bude lakše, ali suze leže u meni.
…želim se vratit na pravi put .. i zatvorit krug grešaka …
…želim se zavući u mišju rupu, pobjeći od stvarnosti, od grešaka, posljedica … ponekad poželim biti kao onaj lik iz crtića, onaj kojot koji ima sposobnost brzog oporavljanja koju je pokazivao kad bi se svi njegovi veliki planovi okrenuli protiv njega i na glavu mu se sručila kiša nakovnja .. Na žalost, život nije crtić, a sve što padne ostavi modricu!

14.06.2008. u 22:00 • 13 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.04.2008.

¤¤Z L A T N E G O D I N E¤¤

Zlatne godine i duge sjene pomoli se za naše vrijeme
jednu svijeću ljubavi zapali za mene!




Kraj se bliži i sve je teže i teže.
U petak je bila moja maturalna, NAJLJEPŠA NOĆ U MOM ŽIVOTU! Tek kad me razrednica prozvala i najavila maturantica i moje ime…tek tada sam shvatila da sam na samom kraju. I bio je predivan osjećaj gledati sve te ljude koji pristupaju na proziv njihova imena i vidjeti da su to već odrasli ljudi.
Divno je bilo s njima provoditi pola svoga dana, pratiti sve promjene na njima, povjeravati se (nekome manje – nekome više), smijati se zajedno s njima, plakati zajedno, sudjelovati u zajedničkim aktivnostima, ludirati se, ispijati kave u omiljenim kafićima gdje nas svi znaju, izlaziti zajedno, provoditi nezaboravne dane u Splitu i PRAGU!
Bilo je lijepo upoznati svakoga od njih! I svatko od njih će mi neizmjerno faliti! Svatko od njih je sudjelovao u izgrađivanju mene! Svatko od njih je na svoj način doprinio da budem ovo što jesam! I na tome sam im zahvalna!
…. Bila je to predivna noć! Jedina mana je to što je bila prekratka i prije nego sam se i okrenula već je zora svitala! …
…. Zlatne godine su me dotukle! Nisam više mogla i suza je krenula. Nije bilo lako gledati sve te ljude u krugu i znati da se rastanak uskoro bliži.
….. Imam neki osjećaj da mi zlatne godine prolaze i da mi polako izmiču iz ruku. Sada vjerujem ljudima kada kažu ''eh, da mi se bar vratit u srednju'' …
….. Znam da su neke stvari neizbježne i da jedno razdoblje mojeg života završava, ali da mogu – zaustavila bi vrijeme i zauvijek ostala 18-godišnja srednjoškolka .
Sa sigurnošću mogu tvrditi kako su godine provedene u srednjoj zaista bile zlatne godine, ljudi koji su me okruživali zaista zlatne i divne osobe, a svaka od njih će ostaviti trag u mom srcu. ….

Zagrli me sad na kraju našeg sna
i nemoj plakati, ko zna,
možda je ljubav samo zaspala,
možda nas opet negdje sačeka.
Kad vrijeme jednom lica nabora,
Kad mladost prođe sve što je morala
'ko zna, možda se sretnemo opet!

Želim ti sve, sve najbolje
Bilo je lijepo biti tu,
Kraj tebe i s tobom dijelit snove,
Dobri moj anđele
Ostaj mi zbogom, ne daj se
I hvala ti za sve divne godine
.



13.04.2008. u 14:27 • 18 KomentaraPrint#

petak, 21.03.2008.

¤¤ Nova priča ¤¤

Ponekad jednostavno poželim novi početak.
Poželim stvoriti se negdje gdje me nitko ne pozna,
zamislim mjesto gdje me nitko ne osuđuje
… zamišljeni gradić u kojemu bi započela novu priču….
… ovaj put, poučena greškama, priča bi bila bez
besmislene vrtnje u krug iz kojeg ne mogu izići,
razočarenja koja vrebaju iza ugla,
potisnutih želja kojih se bojim ostvariti.
Želim novi početak kako bi zauvijek izbrisala priču koju nikako ne mogu dovršiti.
…..
opet nizam riječi koje nemaju smisla…
… izgleda da ih samo moja malenkost razumije ...
…..
Znam da trebam još puno vremena,
znam da će sve to proći, ali često me uhvati sjeta...
… na tren se sjetim svega, postanem tužna…..
tada opet poželim novu priču u zamišljenom gradiću,
zamislim mjesto gdje me nitko ne pozna…
… često poželim jedan novi početak…
… početak jedne nove priče s novim likovima,
s novim završetkom
….



21.03.2008. u 21:48 • 10 KomentaraPrint#

srijeda, 16.01.2008.

...zadnji dani srednje...

Kako vrijeme sporo prolazi kad se čovjek dosađuje. Sjedim u zadnjoj klupi u učionici iz biologije u tako dobro poznatoj žuto zgradi na brijegu, mojoj dragoj gimnaziji. U ovom trenutku trebala bi odgovarati na pitanja, a nemam niti volje niti želje za to.
Osjećam se umorno, iscrpljeno. Možda je to zato što sam se morala dići u 6 sati, a možda zato što je današnji dan jednostavno takav.
Ne volim to. Jedva čekam zvono i tih blaženih 15 minuta odmora, a onda opet povratak u jednu od učionica, opet iščekivanje zvona i tako još 4 sata.



… Još nisam svjesna činjenice da tu provodim još samo četiri mjeseca … i onda završavam jedno razdoblje svojeg života.
Priznajem – strah me je i teško mi sve to pada. Strah me je da neće ispasti onako kako želim, planiram…. strah me razočarenja, strah me da neću biti prihvaćena u novoj sredini. Znam da nisam jedina i da se manje-više svaki maturant osjeća kao ja.
Generacija se rastaje. Bili smo dobra generacija: složan i pristojan razred. Puno ljudi mi je i previše priraslo srcu. Znam da ću ostati u kontaktu s određenim ljudima i znam da ću upoznati i nove ljude koji će formirati novo razdoblje mojega života.
… ove 4 godine bile su prekretnica mojega života. formirala sam se i izgradila, stvorila svoje stavove iza kojih stojim, a znam da to ne bi uspjela bez prijatelja.
Toliko toga sam naučila; i pritom ne mislim samo na puste činjenice i teoriju koju nas uče profesori: Mislim na ono važnije:
¤ upornost u ostvarivanju ciljeva
¤ naučila sam da se sama moram izboriti za sebe i da mi nitko neće ponuditi sve servirano na pladnju.
¤ naučila sam da je samopouzdanje ključna stvar u daljnjem životu bez koje osoba jako teško uspijeva.
¤ naučila sam da je život puno puta nepravedan i da se nepravda puno puta mora prihvatiti i naučiti živjeti s njom
¤ naučila sam kontrolirati svoje emocije i naučila sam da puno stvari moram prešutjeti, pretrpjeti jer uvijek postoji netko tko ima veću moć od mene.
¤ naučila sam sudjelovati u raspravama, argumentirati svoje stavove.


….. i kako ne biti zahvalna kada sam naučila najvažnije stvari koje će mi pomoći uspjeti u svijetu odraslih…..

16.01.2008. u 21:17 • 16 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 31.12.2007.

.... u novo ljeto ja bez tebe neću....

…..
Ne volim osvrtanje na prošlost i na analiziranje dobrih i loših stvari u prošloj godini.
… Kao i sve ostale godine, '07 broji one lijepe trenutke, ali naravno i one loše.
Nastojim pamtiti one lijepe stvari: osobe koje sam upoznala i koje su postale neizostavan dio mog života, maturalac, 18. rođendan, polaganje vozačkog, sitnice u kojima sam uživala svaki dan prethodne godine. Na početku godine postavila sam si samo jednu želju, a to je zaboraviti ''njega''. I uspjela sam. Osjećaji su prošli. Više ga ne volim. Rana je zacijelila. I sada sam dobra s njim. Toliko toga sam prošla s njim i drago mi je što smo ostali prijatelji.
…..
A u novu godinu ulazim s osjećajima prema nekom drugom.
.. Kako je to ironija: ne volim ga… ne voli ni on mene, a već dvije godine nas veže neka prokleta kemija: čas nas spaja, čas razdvaja.
Moja novogodišnja želja:
Tačno u ponoć kad kazaljke se spoje
umjesto amin reci ću ime tvoje,
hiljadu milja da si ti daleko
znaćes da voli i da te čeka neko

Godina nova, svi nešto žele
ja molim Boga, da mi tebe
samo za mene čuva
godina nova, svima donese sreću,
u novo ljeto ja bez tebe neću
tačno u ponoć iskreno i od srca
želim da tvoje srce za mene kuca


Tačno u ponoć kad radost svijetom krene,
ti jednu želju poželi za mene
kako mi trebaš, jako i neizmjerno
kol'ko te volim, neka ti kaže nebo



…..
A ja? Kako je '07 utjecala na mene?...
Mislim da sam postala zrelija i na neki način promijenila svoje stavove, te se sve više počinjem okretati ozbiljnom svijetu, svijetu odraslih. U nekim stvarima ostajem dijete.
I dalje sam osoba koja u puno slučaja reagira dosta nepromišljeno, ne razmišljajući o posljedicama. Shvatila sam da protiv nekih stvari jednostavno ne mogu i da jednostavno moram prihvatit da kako bi se neke stvari zaliječile treba proći vremena.
……
A što očekujem od '08?
- uspješniji završetak 4. razreda
- UPIS NA FAX koji želim
- nezaboravno ljeto i ostvarenje svih planova koje imam za ta dva mjeseca


……
A ono što želim poručiti vama?
…. kao prvo želim vam doček koji ćete pamtiti i da u stilu završite '08 godinu. Činite svaki dan sitnice koje vas čine sretnim i uživajte u njima. Težite ostvarenju svojih ciljeva, ali ne prepustit se tugovanju ukoliko u svojim nastojanjima ne uspijete.

Želim vam svima sve najbolje u Novoj godini,

vaša K¤L¤A¤R¤I¤S¤A¤

31.12.2007. u 14:00 • 16 KomentaraPrint#

nedjelja, 23.12.2007.

…. neke stare ljubavi nikad ne zacijele….

Izgleda da nada ipak ne gubi svoj smisao, a život i dalje ostaje avantura puna iznenađenja.
….
javio mi se, pričali smo…. pričali smo jako dugo…..
razgovarali smo o prošlosti, nama, njegovoj vezi!
….
nekoliko dana kasnije, mobitel zazvoni i opet ugledam njegovo ime na zaslonu…..
…. priznali smo dosta toga jedno drugom, smijali se našim zajedničkim avanturama, našim počecima, i onim sitnicama koje čine bogatstvo uspomena….
….
'' mogla bi ti i na kavu do mene sutra'' – kaže on…. i naravno, pristanem….
…..
odvezem se autom do njegove kuće, a u meni adrenalin vrije… izlazim i osmjeh mi ozari lice.. otvara mi vrata i dočekuje me s osmjehom na licu…. uočavam nove plave pramenove i shvatim koliko me privlači….
… i dok pravim sebi kavu, on sjedi iza mene i samo mi kaže ''ostavio sam je''…..
... ''Ti si najveći razlog tome'' komentira on… palim cigaretu i sjedam pored njega…. sretna sam….
provodim poslijepodne u njegovom društvu….
…. izgleda da moja želja napokon kreće k ostvarenju….
Neizmjerno sam sretna, al u meni se javlja strah…. zapitam se: nije li to samo jedna od njegovih faza (ali oči su mu iskrene), može li osam mjeseci tek tako zaboraviti i ostaviti iza sebe??…
… ostavljam da pitanja riješi vrijeme…
Znam da želim provoditi vrijeme s njim, želim da bude kao nekada.
Želim da ovaj put bude drugačije, da uspije!
Možda i ovaj put nije ništa drukčiji od prethodnih! Al neću znat ako ne pokušam…
Znam da sam opet luda za njim!
…. neke stare ljubavi nikad ne zacijele…. Uvijek se vraćaju jedno drugom, kao da ih veže neka nevidljiva nit…. čas ih razdvaja, a čas ih opet spaja….
…. zanimljive su ove mlade godine naših života, ne?.....



''….. načinjena sam od stakla, prozirna i krhka. U glavi mi šumi. Premda sam sva smrvljena, ne mogu spavat. Izvrnem se na leđa i u sivom polumraku zagledam u strop.
Sada je sve drukčije. Sve se promijenilo. Kao da me, nakon cijelog života proživljenog u uvjerenju o nesavladivosti sile teže, netko nauči letjeti. Prizor je neopisiv: zrak je ljepši, profinjeniji. Iz obične osobe preobrazila sam se u stvorenje obdareno rijetkim osobinama…..
…. zaljubljena sam….. ''
(''Bezazlenost'' Kathleen Tessaro)

23.12.2007. u 14:10 • 20 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.12.2007.

... ''Sve prave su ljubavi tužne''....

Kako mrzim sve to! Ima li goreg osjećaja od zbunjenosti i ne raspoznavanja vlastitih emocija?
Mrzim kada pokušavam dati odgovor na pitanje ''zašto''?? … i kad odgovor uporno ne pronalazim?
Znate ono kad se osjećate loše, a netko vam kaže onu poznatu ''bit će bolje sutra'' – a kakva mi korist od toga? Živim za današnji dan! Želim učiniti nešto da se SADA bolje osjećam!!
Imam osjećaj da mi vrijeme prolazi stalno u nekom čekanju… stalno se nadam boljem… kao zadnja budala čekam to bolje sutra …. kao prokletog Godota. Nemojte shvatit pogrešno; moj je život sasvim dobar, možda i previše dobar prema meni… Ali znate onaj mali dio koji vam nedostaje da biste bili zadovoljni avanturom života?
''Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako često nam baš to malo nedostaje''
Imam osmjeh na licu! Ali opet, u sebi, onak tiho, ponekad i patim.
… Navikla sam čekati, a ne činiti ništa. Možda je u tome moje pogreška. Ali tu je opet prokleti ponos koji želi pokazati da mogu bez toga, ponos koji ne želi pokazati da mi fali, da ga želim i da mi treba….
…. Imate li ikad onaj osjećaj mržnje prema sebi jer ne može suzbiti neke osjećaje?



… mrzim se kada izlazim na ulicu u nadi da ću ga možda vidjeti, mrzim kada se okrenem za svakim autom sličnom njegovom i kada provjeravam registracije da li je to možda on, mrzim kada analiziram svaki detalj kad ga slučajno susretnem i kad si postavljam bezbroj bezveznih pitanja, mrzim kad ne mogu suzbiti želju i kada moram pitati frendice dal su ga vidjele, dal je bio vani i sl., mrzim što svaki put iznova pišem o njemu, mrzim što još uvijek mislim o njemu iako je prošlo puno vremena, mrzim kad ga vidim s njom, mrzim što ne mogu ubiti nadu…..
I onda upitam vlastitu malenkost dobro poznato pitanje: ''Zašto sada? Sada kad je sretan s njom? Zašto?''
Sve bi bilo lakše da nema prošlosti i uspomena! Ma nek' ide sve k vragu! I ljubav i ovo mladenačko ludilo i želje koje neće biti ispunjene….
''Prošlost ostaje uz čovjeka i lijepi mu se za pete poput ljepila, nevidljiva bolna i neizbježna, pruža biti prema budućnosti baš kao što je dan prišiven za no.''

htjela bih negdje vidjeti te,
… kao slučajno.
U kom te džepu ovaj grad noćas sakrio?
Sada ne mogu zaspati.
…Nešto se dogodilo…
Poludjela sam otkad mislim na tebe,
sve se izmijenilo….



03.12.2007. u 20:05 • 25 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 19.11.2007.

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac -netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.
Siniša Glavašević



18.11 – dan pada grada Vukovara…. Zasigurno najtužniji dan u mojem malom mjestu. Dan koji budi sjećanja na 91. i strahote rata. Budi sjećanja na teška vremena, na sve one koji su dali život, na one koji su nedužno poginuli u igri zvanoj – rat.
Teško je sve to. Bila sam dijete i priznajem, ne sjećam puno. Tada nisam ni shvaćala sve što se zbivalo vani. Ali sada, sa svojih 18. godina, kada gledam dokumentarne filmove o Vukovaru 91., gledam te ulice kojima danas prolazim, a tada su bile pune ruševina i trupla … ne znam, jednostavno TEŠKO JE… i sada, pisati ove retke, a da mi suza ne klizne niz obraz…. sada, zahvaljujem Bogu na tome što sam bila tada nevino dijete!
Opet čitam priču Siniše Glavaševića: priču o jednom gradu. Priču puno ljubavi prema gradu heroja, gradu koji je pretrpio sve. Obožavam tu priču. Shvatim ono što prije nisam, a to je da volim Vukovar. Nije to samo grad. Vukovar je dio moje mladosti koji će mi izgraditi lijepe uspomene: uspomene na žutu gimnaziju na brdu u kojoj provodim najbolje četiri godine, na prijatelje, na Dunav, na zujanje po gradu s prijateljima i ispijanje kava u svim kafićima, na izlaske, na ludorije, gluposti i anegdote iz ovog razdoblja što ga zovu mladost…. jednostavno – uvukao se pod kožu…..
Pričala mi ja majka kakav je Vukovar bio prije, gledala sam divotu tog grada na razglednicima… Voljela bi da sam to vidjela. Vukovar se obnavlja. Ljudi se vraćaju. Iz godine u godinu Vukovar postaje bogatiji. Mogu se obnoviti zgrade, mogu se napraviti čak i ljepše … taj materijalni dio nije toliko teško vratiti, ali postoje dvije stvari koje se jednostavno ne mogu vratiti: vrijeme i izgubljeni ljudski životi.
I sad ja pitam: ZAŠTO? Zar je sve to bilo potrebno?... Ne dobivam odgovor….
I što sad? Mrziti?? Zar je to rješenje? Još jedna od posljedica rata je i mržnja koja je prisutna svuda oko mene i koja se iskorijenit neće moći. To mi je najtužnije od svega. Jer, ja ne gledam tko je kakve nacionalnosti. Zli ljudi postoje svuda, a mjerilo po kojemu ja vrednujem ljude je ono kakva je tko osoba iznutra. Idem u smjenu s srpskom gimnazijom, i osobno – nemam ništa protiv. Zar osuđivati tu djecu koja su također bila u pelenama kao i ja kad se sve to događalo?? Pokušavam shvatiti svačije mišljenje i promatrati ga sa stajališta te osobe. Ne želim nametati svoje, samo želim da također i mene shvate. I za kraj vas samo jedno molim: nemojte mrziti…. jer – ništa u ratu nema dobrog…. ništa…. osim njegovog završetka…..



19.11.2007. u 13:03 • 16 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 29.10.2007.

...noćas nešto lijepo treba da se desi....


Zatvori oči, pomisli na me
vrati film u prošle dane,
tiho u sebi šapni mi ime.

Zatvori oči kao nekada davno
kad nam je bilo sve do mora ravno
nek' tvoja njedra budu mi jedra.


Sjeta me opet hvata. Opet iščitavam njegove poruke, po ko zna koji put..
.. svaki put iznova pokušavam pronaći skriveno značenje, možda neku novu mogućnost ili novu nadu…. Opet gledam njegovu sliku…
hm….. ironija je to što svatko od nas ima tip osobe koja mu se sviđa, s kojom želi biti… a sudbina je toliko pokvarena da čini baš suprotno….
… stavi nam na put osobu koja je kontrast naše savršeno nesavršene osobe koju želimo i jednostavno se previše vežemo i upletemo u sve to….
… onako potpuno nevino, ne znajući u što se upuštamo sve dok ne dođe neka od ovakvih noći kada toliko žarko želimo imati tu osobu kraj sebe, a ona nije tu….
… a još jače boli kad znaš i da neće biti tu, jer ta osoba sada pripada nekom drugom….

Hajde noćas mi dođi, svega mi donesi
noćas nešto lijepo treba da se desi.
Hajde noćas mi doći bit će vina i pjesme,
ja bez tebe ne znam
ja bez tebe ne smijem




Možda je sve stvar navike, navike koju želiš nastaviti.
Ali vremena se mijenjaju, mijenjam se i ja…
Znam da još postoji ono ''nešto'' između nas, uvijek će to i postojati.
I upravo to mi daje nadu, nadu koju po prvi put ne želi ubiti jer
''… i kad prođe vječnost zadanim putem,
jedna vječnost pusta
mogla bi se opet u poljupcu naći neka ista usta... ''

29.10.2007. u 00:26 • 15 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.10.2007.

- STARKA -

…. 2.10. bilo je točno 18 godina kako postojim na ovom svijetu. Da, i ja sam ušla u svijet odraslih, sad ću se i ja smatrati zrelom, odgovornom osobom koja se još uvijek priprema na samostalan život u velikom svijetu. Razlika? Ne – ''… sve dobro je, sve je kao prije…''. Granica iz svijeta djeteta u svijet odraslih ne prelazi se u jednom danu.
… nisam htjela napustiti sedamnaeste godine… previše su mi prirasle srcu…. ali vrijeme ne mogu zaustaviti…. glupo je to i pomisliti, mogu ga samo iskoristiti….
'' Živi svaki dan kao da je kraj, zamisli mene samo kraj sebe, budi uvijek tu kao nekada, poželi samo jedan takav dan….. ''
….
Najviše znače one sitnice koje su učinjene s trudom i ljubavlju…. zato me se i najviše dojmilo pismo cure rasčupane kose, vječnog pozitivista, lijepih riječi, pametnih savjeta, i na kraju – meni iznimno drage osobe…..

'' Super si, oooo da??! u potpisu ''STARKA''; bio bi to početak pisma kojeg bih možda napisala sama sebi ili meni, u noćnim satima nakon isporuke svih mailova putem YAHOO-a!
Ali; ovo pismo nije namijenjeno meni, nego, nećeš vjerovati, TEBI! I svemu što tebi pripada: prvenstveno tvojoj sjeni i duhu, a zatim srce i svemu što u tvojim sjećanjima jednom okusilo miris života. Svaki dan iznova pokušavam shvatiti ima li smisla tegliti ovo moje dupe od stanice do stanice kad ljudi nisu u stanju to isto dupe slušati.
Ali onda se sjetim NEKOGA tko ima ono što ljudi nazivaju ''uši'', kose ofarbene u sve ''žive'' boje, osmjeha bez granica, lijepog rukopisa… i prene me iznenada zvuk pjesme s radija 'DOBRODOŠLA U MOJ DOM, TUGO…' i shvatim ''ŠTO JE LIJEP I SUNČAN DAN'', jer ''DOK SVIRA RADIO'', mislim na tebe i ''JA SAMO PJEVAM, JA SAMO SVIRAM…''
I tad shvatim poruku koju bi ti sama trebala uočiti '' VJERUJEM DA MOŽE BOLJE, NEKA KRENE VEĆ JEDNOM, VRIJEME JE'', a naposljetku ove zavrzlame želim ti poručiti kako ovo ''NIJE KRAJ, KAD POMISLIŠ KRAJ''.
Smanjimo dozu adrenalina jer vrijeme je da zaplovimo ozbiljnim terminima hrvatskog jezika (kako god ''on'' dugačak bio)… without KARAULIZMA J
Jednom; nakon dvije, tri, možda pet godina ili više, htjet ćeš se sjetiti svojih (NE)punoljetnih dana! Ne znam kakva će biti slika na vidikovcu, ali znam što ja sada vidim i što ću čuvati u sanduku svojih memoara … TEBE! Onu istinsku; istu onakvu kakvu gledaš u ogledalu; istu onu koja zna banuti neku crazy izjavu kao npr. '' A TKO JE TA PROGESORICA KAROLINA; JEL' ONA NOVA? ili ''ŠTA NIJE PREŠAO NA ZDRAVU PREHRANU?...
Prije nego nastavim sa spikanjem, moraš staviti osmjeh na lice … da, taj koji sada imaš! Ne znaš ti kako je ovim slovima neugodno pozirati golišavo po crtama samo kako bi tebi zorno predočili dvije, tri ''pametne''….
No, ne brini jer TI sve ovo ZAVRIJEĐUJEŠ!
I možda jednom shvatiš; život nije zvjezdana kulisa, nisu to samo ruže na goblenu. Pronađi tajnu današnjeg stvaranja i shvatit ćeš koliko je život lijep…
… zanemari grube komentare, oni su karakteristika malih i slabih ljudi…
… izostavi loše događaje; nisu te ubili, već su ti dali iskustvo i snagu …
.. ostavi prošlost tamo gdje joj je mjesto; proživi sadašnjost tako da u budućnost možeš s osmijehom pogledati film svog života!!
Htjela bih ti reći ''tisući stvari''; podsjetiti te na bezbroj događaja; probuditi sjećanja iz ne tako davne prošlosti; ali ti već sve ovo odveć dobro znaš! Jer ti mene poznaješ; ovo je samo jedna vrsta podsjetnika na sve što si smatrala nužnim za ugodan osjećaj iz ''ovih dana''! …
A DANAS? 2.10.2007.
Ti najbolje znaš kakav ti je danas dan; nije to izgoren kolač, niti prazna boca pive na šanku koja nije tvoja, nije to vaza bez vode koja grli uvenule ruže pognute glave, nisu to cipele koje stoje u izlogu i nisu nimalo privlačne tvom ukusu; to nisu izgriženi nokti niti ispucali vrhovi kose, nije to čarapa s krumpirom. Ovo SVE je POSEBNO, jer je TEBI namijenjeno.
To ti je kao zraka sunca; to ti je kao kapljica kiše u danu ispunjenom pljuskom i grmljavinom, kao škrinja blaga na dnu oceana, osmjeh koji ne možeš naći u nijednom izlogu ili na polici trgovine; ovo je nešto što ne nosi naziv ''leksikon'' …
Ako si poželjela DANAS milijun stvari; ne želim da se sve ispune. Moja želja je da ti se ostvari sve ono što će te učiniti sretnom, a ono što ne dobiješ vjerojatno ili imaš ili uopće ne trebaš!
SADA, u ovom trenutku imaš ove redove ispunjene slovima moje malenkosti, zato čitaj između redova pronicavo i tiho, s osjećajima…
… jer samo sam ti htjela poručiti dvije zlatne riječi….

SRETAN ROĐENDAN!


Starka


¤ STARKA I JA ¤

Vikend je bio nezaboravan. Petak, subota i nedjelja – svaki dan na svoj način značajan. Ipak – od svega je bio najbolji sam završni dan kirvaja – nedjelja…. večer u društvu najboljih prijatelja i fešta do jutarnjih sati… shvatila sam nešto! možda i griješim, ali zar nije dobar osjećaj kad se želiš malčice, sasvim nevino osvetiti osobi koja te je opet razočarala…. ja sam to napravila. I postigla sam što sam htjela – nije mu bilo nimalo svejedno.
… neka, opet postajem hladnokrvan kučka…. jer izgleda da samo tako mogu izaći iz svega ne povrijeđene….

¤K¤L¤A¤R¤I¤S¤A¤

08.10.2007. u 21:57 • 12 KomentaraPrint#

srijeda, 26.09.2007.

....:Priznajem:....

Priznajem, volim živjeti u mašti.
Priznajem, ponekad postanem dvolična.
Priznajem, prijatelji su mi najvažniji.
Priznajem, jednom sam voljela.
Priznajem, volim se pravit pametna.
Priznajem, najviše me strah usamljenosti.
Priznajem, često si ne znam postaviti granice.

Priznajem, volim riječi i pisanje, fotografije.
Priznajem, često sam zbunjena vlastitim osjećajima (kao što sam sada)
Priznajem, vjera mi puno znači.
Priznajem, često se razočaram u samu sebe.
Priznajem, ovisnica sam o nikotinu!
Priznajem, volim školu! Volim Vukovar!
Priznajem, volim pričati i izmjenjivati svoja iskustva s drugima.
Priznajem, strah me vezanja za jednu osobu.
Priznajem, obožavam ovo razdoblje svojega života i ne želim da završi.
Priznajem, lako se povjeravam.



Priznajem, smotana sam osoba.
Priznajem, pokušavam izgraditi svoj karakter i na dobrom sam putu.
Priznajem, u zadnje vrijeme se često rastužim.
Priznajem, teško mi je gledati ga s njom.
Priznajem, ljubomorna sam.

Priznajem, unatoč svemu, uživam u ovom ludom životu.

26.09.2007. u 22:20 • 9 KomentaraPrint#

subota, 15.09.2007.

... i dalje sam ona stara ...

'' young generation'' – to je bila tema današnjeg sata engleskog, a ujedno i tema koja me potakla napisati novi post. Adolescenti često dolaze u sukobe s roditeljima. Nešto sasvim prirodno, normalno i usudila bi se reći i potrebno. Stvaranje konflikta između roditelja i adolescenta znači i potrebu rješavanja tog problema, a to znači da učimo pronaći kompromis, saslušati druge, pokušat ih razumjeti, imati razumijevanje i za njih, znat kontrolirat svoje burne emocije, znati popustiti i prešutjeti. Učimo se nekim važnim stvarima koje su nam potrebne za uspješan život u budućnosti.
Ono što mi često zna zasmetati je njihovo nerazumijevanje za moje navike, moja raspoloženja, stil oblačenja, glazbu koju slušam, ili neke moje postupke koje i dalje smatraju vrlo ''nezrelima''. Zasmeta mi kad uspoređuju kako je to bilo kad su oni bili mladi i kada jednostavno počinju kritizirat moju generaciju. Zasmeta mi kad počinju generalizirati sve loše navike adolescenata na sve tinejdžere.

''Kažu nam da smo propala generacija , da ne znamo sta je to ljubav , romantika , misle da nam je droga glavna preokupacija i da je nas svijet zao i rđav . Smeta im muzika koju slušamo, smetaju im knjige koje čitamo , kažu nam da smo glupi da ništa ne znamo i da za sve treba njih da pitamo ! A nas neće niko da shvati i niko nas ni za sta ne pita , i pita li se ko dal naša generacija pati i zašto po ulicama skita !? Čuli smo i mi za barok , humanizam i renesansu , uvjerit ćemo vas da nismo uličari samo nam dajte pravu šansu ...''

Zasmeta mi kad se počinju ponašati dvolični. Sigurno ste i vi naišli na situaciju kada ste za nešto još ''premladi'', a za nešto drugo što napravite osuđuju vaše ponašanje jer osoba vaših godina se već smatra odraslom i trebala bi se ponašat zrelije. Voljela bi kad bi se jednom odlučili i držali se toga.
''Adolescenti prolaze teško razdoblje. Odrasli se prema njima ponašaju kao prema djeci, ali očekuju da se oni ponašaju kao odrasli. Zapovijedaju im kao da su male životinje, a onda očekuju da reagiraju kao zrele, uvijek racionalne i samopouzdane osobe. Teško je to vrijeme izgubljenosti i traženja.''

Ali nekako, uvijek uspijem riješiti taj konflikt i pronaći zajedničko rješenje bez nepotrebnih svađa. Smatram da time izgrađujem svoj karakter i pripremam se za puno ozbiljnije stvari jer lako uvijek iznijeti svoje mišljenje, ali treba znat argumentirati i dokazati da si u pravu, a opet znat saslušati i razumjeti suprotnu stranu. To je već malo teže. Još jedna stvar koju sam primijetila je to da su rijetke osobe koje stvarno žele i znaju saslušat. Svatko od nas želi reći ono što misli, a malo tko zna saslušat sugovornika. Ne volim kad pričam s nekim, a osoba pilji u prazno, gleda okolo ili jednostavno vidiš da te ne doživljava. Dokazuje li to da sve više postajemo sebični i mislimo samo na sebe? ….
….
Opet jedan, možda i previše filozofski, post, ali bar znate da sam živa!
Eto – prošle su i te tri godine i sad sam maturantica! Treba spomenuti i maturalac, nezaboravne dane u Pragu tijekom kojih sam još više zavoljela ljude u razredu!
… dođu dani kada mrzim sebe jer se rastužim zbog stvari koje znam da ne mogu mijenjati… ljubomora, usamljenost, tuga, ljutnja, sjeta – me znaju obuzeti i tu jednostavno ne mogu pomoći…. ali sve prolazi – prolazi i to…. opet dođe ''sunce'' i moje se raspoloženje popravi…. opet uživam u životu … živim … drugim riječima – sve je kao uvijek, i dalje sam ona stara….
VELIKA PUSA SVIMA OD ¤K¤L¤A¤R¤I¤S¤E¤



15.09.2007. u 00:24 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 21.08.2007.

... ¤¤ Mojih malih 7 čuda ¤¤ ...

Vjerujete li u čuda? E, pa ja vjerujem…..

Za mene sitnice čine čuda. Sitnica može učiniti da iz dana koji je započeo potpuno naopako stvori jedan poseban dan. Sitnica može podići razinu mog raspoloženja.
… obična poruka osobe s kojom se dugo nisam čula i koja me se u ovom trenutku sjetila, čuti omiljenu pjesmu na radiju, u prolazu vidjeti osobu zbog koje se nađeš u oblacima. Uveseliti druge ljude svojim 'ja' i namamiti im osmjeh na lice čini za mene sitnicu koja će mi uveseliti dan. A najdraže sitnice su mi razgovori s dragim osobama. Ne znam dal' vam je poznat taj osjećaj ispunjenosti nakon razgovora s prijateljem … to mi je najdraža sitnica koja će mi uveseliti svaki dan…..

Za mene mašta čini čuda…. volim maštu, volim stvarati jednu idilu života. Volim zamišljati život po svojim pravilima. Mašta je mjesto gdje mogu ostvariti svoje želje. Odlazim na mjesta na kojima nisam bila, usuđujem se reći i napraviti ono što ne mogu u realnosti, stvaram sliku sebe onakvu kakva bi htjela biti, u mašti nema posljedica … stvaram impulzivan život…. stvaram život po svojim pravilima u kojemu nema pravila.

Za mene riječi čine čuda. Jedna riječ je dovoljna da bi se osoba zavoljela, a jedna riječ je dovoljna da bi se osoba zamrzila. Za mene čuda predstavljaju i riječi na papiru. ''.. Zato i volim pisanje. Kad stavim riječi na papir, crno na bijelo; odjednom imaju smisla. Čini mi se kao da ni ne znam što mislim dok mi ni ne počne kapati iz mozga niz ruku, šaku i kroz prste i ne pojavi se na monitoru kompjutera, pa kad to pročitam, shvatim; to je stvarno istina – vjerujem u to….



Pjesma!! Još jedno u nizu mojih malih čuda! Pjesma me sjeti na drage osobe… nezaboravne trenutke… stare ljubavi…. u pjesmama se nalazim…. osjećate li ponekad kao da ste vi sami pisali riječi neke pjesme?…. Kao i one male sitnice, i pjesma mijenja moje raspoloženje: ponekad me čini sretnom, ponekad tužnom, ali jedno je sigurno – bez glazbe ne bi mogla.

Prijatelji! Možda i najvažnije od ovih mojih malih čuda, jer…. kakav je to život bez prijatelja.
Oni su oslonac, razumijevanje, potpora, sigurnost, radost, veselje…. život….

Osmijeh je veliko čudo. ''Osmjeh ništa ne košta, a djeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je namijenjen, a ne osiromašuje onoga, koji ga poklanja. Nitko nije tako bogat, niti tako siromašan, da si ga ne bi mogao priuštiti. S njime svatko samo dobiva. Osmjeh unosi sreću u dom, pozdrav je prijatelju, pomoć pri sklapanju poslova. Osmjeh je kao odmor za umornoga, putokaz izgubljenomu, sunčana zraka za žalosnoga i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Ne može ga se kupiti, posuditi ili ukrasti, jer ima pravu vrijednost samo kada se poklanja.''

Upornost i hrabrost. Možda te osobine i nisu neka čuda, ali zasigurno osoba koja ih posjeduje stvara čuda, uspijeva ostvarit svoje ciljeve i kreirati svoju vlastitu sreću. A ja vjerujem da je svatko kovač svoje vlastite sreće i da svatko odlučuje kojim će putem krenuti.

I dalje ne vjerujete u čuda! Osvrnite se oko sebe, ali onako polako da možete uočiti sve dobro oko vas…. u svakoj od tih stravi vidjet ćete malo čudo…..jer čovjek doista može vidjeti čuda ovog svijeta ako se ne žuri kroz život.



¤K¤L¤A¤R¤I¤S¤A¤

21.08.2007. u 00:43 • 15 KomentaraPrint#

subota, 04.08.2007.

¤ ¤ ČEKANJE, NADA I PROKLETI PONOS ¤ ¤

Zaljubila sam se u staru ljubav kao pre,
opet bih da volim i da ljubim usne te


Možda je ta noć jednostavno bila krojena za nas. Pa i sada kad malo promislim – noć je bila tamnija, a zvijezde su se skrile iza nevidljiv oblaka. U zraku se osjećao miris pokošene trave i ljiljana. Jedina svjetlost dopirala je sa ulične lampe ispod koje se nalazi klupica. Bacim pogled na nju i nevini osmijeh se pojavi na mom licu. Prisjetim se naših susreta i dugih razgovora. Kako sam samo uživala u tvom društvu. Znao si na koji način me nasmijati i znao si učiniti da zaboravim na brige. Zaboravila bih tada i na vrijeme i na sve oko mene…. sve dok si ti bio kraj mene – ništa me nije brinulo.

Ne, nije bol to što te trebam,
živim a znam da te nemam
.




Možda sam bila mlada, neiskusna, glupa – ali znam da su tvoji poljupci još dugo ostavljali trag na mojim usnama, znam da sam svake noći tonula u san s mislima na tebe, a misao na tebe me je budila i otvarala vrata novom danu. Ne, nisam te voljela. Možda nisam bila ni zaljubljena u tebe. Ali priznajem, bio si nešto posebno. I zato pišem ove riječi. Koliko me uspomena veže za tebe… zanima me razmišljaš li ponekad o meni kao i ja o tebi? Osjećaš li barem djelić onog što sada pišem prema meni?
Sada znam što znači kad ljudi kažu da je zabranjeno voće najslađe i da ono što je tuđe – to je slađe. Sada znam da je puno slađe ono što sada ne mogu imati, puno slađe nego onda kad sam bila svjesna da te mogu imati kad poželim.


I još pomislim na tren, da si moj da nisi njen
samo da ti čujem glas pa neka me nema


Nisam ljubomorna, ali me strah da ćeš je zavoljeti. I usudila bi se priznati ti da još mislim o tebi, da si mi i dalje poseban, da mi se sviđaš i da čeznem za tobom…. ali nešto me sprječava: vidim da si sretan, a znam da ti ja nikada neću moći pružiti ono što ti ona pruža… jer..ja sam vjetar...koji ne može dugo biti na jednom mjestu, ne može dugo voljeti jednu osobu....ja brzo odletim....ako me netko zavoli, odletim od njega....pobjegnem prije nego on uopće bude svjestan da sam pobjegla... već sam ti to učinila i ne želim opet… Priznajem, sebična sam – želim te sada, a kasnije ….
Ali mislim da bi se sada i usudila pokušati…. možda bi se i usudila skrasiti … možda bi se čak i usudila pokušat zavoljeti….. možda bi ovog puta bilo drukčije….
… možda… ali jedno je sigurno… riječi neće biti izrečene, ostat će na papiru … a meni ostaje samo čekanje … propustila sam svoju priliku i sad mogu samo čekat novu … pokušat je iskoristiti na ispravan način….
Oprosti…. što ti nisam rekla ono što si htio, oprosti što nisam osjećala ono što si osjećao ti, oprosti na strahu koji me je sputavao potpuno ti vjerovati….
Oprosti mi zbog toga što ti nisam znala pružiti pravu priliku.
Oprosti što se nisam usudila.
Jedno znam…. da imam priliku, ovog puta bi riskirala i pokušala….
Ostaje mi samo čekanje, nada i prokleti ponos.

¤ K L A R I S A ¤




04.08.2007. u 01:11 • 20 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.07.2007.

¤¤ .. jer hiljadu ti stepenika treba do vrha, a jedan jedini do dna.. ¤¤


15.7… nedjelja.....

Mislim da je najgori osjećaj razočarati neku jako dragu osobu. Ja sam danas to učinila. Razočarala sam jednu jako dragu osobu. Odvratan je osjećaj ugledati u očima osobe koju voliš razočarenje znajući da si ga ti prouzrokovala.
Jebi ga, život mi je kao domine. Gradim povjerenje kod neke osobe i onda je dovoljna jedna pogreška, jedna domina da sruši sve ono što sam bila gradila, sav moj trud. I kako sad vratit povjerenje? Bojim se da je nemoguće. Lagala sam. Varala. Radila sam stvari preko kojih se teško prijelazi i ponovo stječe povjerenje.
Da, osjećam se jadno, prazno i …jako tužno.



Hm… sjetih se ''život je kurva… a onda umreš'' – često mi je taj citat, meni jako drage knjige (''Tiha voda''), na pameti, ali nikako ga ne mogu shvatiti. Znači li to da se cijeli život jebeno trudiš … i onda jednostavno sve to padne u vodu? Ne bih se htjela složiti s time. Želim vjerovati da se sve u životu događa s razlogom i da svaki trud ima smisla … u jednom tekstu sam spomenula kako sam zahvalna i na lošim iskustvima koja proživljavam jer svaki sa sobom nosi neku poruku. Na meni je da je pokušam promijeniti….

Ne volim laž! Al koja je ovo ironija! Lažem jednoj osobi i postala sam okorjela lažljivica. Jednostavno, na neke stvari čovjek bude prisiljen… a ja sam bila prisiljena lagati….
Laž boli! Znam to jako dobro! A ipak to činim i nanosim bol drugim!



Razumije li itko moje riječi? Nisam sigurna ni da ih ja najbolje razumijem! Zbunjena sam, a misli se lošim kronološkim redom bacaju na monitor dajući tekst lošeg sadržaja, vjerojatno nerazumljiv i gramatički neispravan…. ali ovaj tekst ima jednu veliku vrijednost koja se u zadnje vrijeme sve više zaboravlja….. iskrenost…….


S tugom jednostavno treba znati...
Tuga je kao starica koja
prodaje karanfile po kavanama,
samo se uporno moraš praviti da je
ne primjećuješ pa će se kad-tad
okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah
čini da će zauvijek cviliti kraj strola...
I pazi....
Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje
neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu košaru...
.. i onda si gotov....
Jer Tuga nikad ne zaboravlja lica
galantnih mušterija....
.. i nikad te više neće zaobići.....

Balašević

26.07.2007. u 22:22 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.07.2007.

¤¤ Nije li to život? ¤¤

.. ulomak iz 'Mi djeca s kolodvora Zoo'

Često sam razmišljala zašto se mladi tako šugavo osjećaju. Ničemu se više ne raduju. Sa šesnaest godina moped, s osamnaest auto, to je nekako postalo samo po sebi razumljivo, a ako netko to nema, osjeća se manje vrijedan. I meni je u svim mojim maštanjima bilo samo po sebi razumljivo da ću imati stan i auto. Nisam računala da se za stan ili čak za novi kauč mora odšljakati kao što je dinčila moja majka. To su bili ideali naših roditelja: živjeti da bi se nešto nabavilo. Kasnije je trebalo doći više. Upravo ono što životu daje smisao. A to se nigdje nije naziralo.
Nekolicina, u koje ubrajam i sebe, još je uvijek za potrazi za nečim što životu daje smisao. ''


Malo sam razmišljala…. Koliko je danas važno imati ono što drugi oko tebe imaju?
Bi li netko od nas mogao zamisliti svoj život bez kompjutera, neta, digitalca, ili (ne daj Bože) mobitela. Naravno da ne! Zanimljivo je to kako su naši roditelji odrasli bez svega toga, i što im fali? Shvatila sam da je moguće živjeti bez svih tih naprava koje vladaju svijetom, ali nemoguće je živjeti bez njih ako si ti jedina osoba koja ih nemaš, a svi drugi oko tebe su okruženi njima.
Možda to nije sve ni tako loše. Mislim da je i starcima lakše kad nas mogu nazvati samo da saznaju gdje smo kako se ne bi brinuli, Internet je pozitivan ako ga koristiš u prave svrhe, a digitalac je nakon mobitela, po meni, najbolja stvar tehnologije.
Ali loše je to što imam osjećaj da materijalne stvari započinju vladati nama. Tehnologija se prebrzo razvija. A mi je moramo pratiti, jer ako nemamo nešto što drugi imaju – nismo in.
A to mrzim. Ne želim pasti pod utjecaj društva, ali to činim, činimo to svi.

Mnogi od vas znaju da obožavam sociologiju i psihologiju. Obrađujući iz sociologije moderno društvo, samo sam utvrdila ono što sam i sama znala.
Živimo u svijetu u kojem prevladava materijalizam, a glavni cilj je pronaći što bolji posao kojim ćeš imati dobru financijsku osnovu. Možda je i to dobro, jer – dobar posao će se dobiti uz visoko završenu školu, dakle to bi bio poticaj i motiv za studiranje faksa. Ali opet sve to pada u vodu kada se za prijavu na posao pojavi netko ko možda ni nema dovoljno završene škole za taj posao, ali njegov tatica zato imam duboki džep; jedna plava kuverta sve rješava…. a ti ostaješ bez posla. Zašto? Samo zato što si dijete 'običnih ljudi', ne siromašnih, ali ne ni imućnih koji bi mogli platiti sve moje neodgovornosti i srediti mi svaku vezu?
I onda se ja pitam, gdje je tu smisao?
Ali kad malo bolje razmislim, uvijek je tako bilo! Uvijek su postojali 'moćni' i oni koji su se morali njima podrediti. Možda je to jedan zakon prirode. Možda, jednostavno trebamo prihvatiti da u ovom svijetu je nepoštenost na svakom uglu i da je to ono što ne možemo promijeniti.

ZAKLJUČAK:
- jedna osoba ne može mijenjati društvo. Ako želimo opstati, moramo ga prihvatiti tako takvo je i prilagodit mu se. Ali unatoč tome, pokušat ne izgubit svoju individuu i unatoč svemu ostat dosljedan sebi te ne dopustiti da razočarenja uzrokuju naše odustajanje, neka to bude poticaj za još boljim dokazivanjem sebe i svojih potencijala.



Klarisa, 06.05.2007.

12.07.2007. u 22:40 • 11 KomentaraPrint#

nedjelja, 24.06.2007.

'' Kako je ljubav čudno naivna - prvo te mazi pa šakom udara ''

govore mi….

Živi svaki dan kao da je posljednji
jer jedan će to zaista i biti…..

''Zapamti, predrago dijete… ništa nije važno osim sadašnjeg trenutka. Sutra možda nikad neće svanuti, a ako i dođe, koga je briga za to?''
(Ljetne sestre, Judy Blume
)




Ne želim rutinu – želim nepredviđenost.
Želim ljubiti, a da ne patim.
Želim ostvariti barem djelić svijeta svoje mašte,
Želim susret na kiši, topli zagrljaj
i suzu radosnicu niz moje lice jer je opet kraj mene….
Želim mu priznati da sam ga nekad jako voljela,
da ga možda još uvijek volim,
… volim ga načinom isprepletenim mržnjom….
Želim mu priznati da nikad neću zaboraviti njegove plave oči,
oči koje su toliko lagale, al' i dalje ih srce voli.
Želim mu priznati da nikad neću zaboraviti prijateljstvo s njim.
Želim ga zamoliti da me ne zaboravi
I za kraj ga želim nježno poljubiti,
opet osjetiti njegove usne na mojima
i zauvijek ih pamtiti….



I da znam da ću umrijeti sutra,
ili par dana kasnije
Pregazila bih strah i prokleti ponos
I poduzela sve što treba
Da zadovoljim svoju želju.

Al nekako sam sigurna da neću umrijeti sutra,
ni par dana kasnije
A i da hoću….
kako bi to znala?

Želja će ostati neostvarena.
Nikad mu neću priznati ...

24.06.2007. u 22:51 • 15 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.06.2007.

''DOBRODOŠLA TUGO''

Opet sam došla do jednog zaključka, još uvijek mi se sviđa….
Čudno je to kako mu se uvijek vraćam, iako znam da ga nikad neću voljeti. Možda sam bezobrazna: povrijedila sam ga, ali vratio mi je.
Barem znam da zbog njega neću patit, nemam razlog kad mi ništa ne znači, ali ipak…



… svaki put kad ga vidim – osmjeh mi se pojavi na licu a i uspomene…..
…. Izgleda da se sve opet vratilo prošle nedjelje kad je naručio pjesmu 'Dobrodošla tugo' , prišao mi i tiho mi na uho otpjevao nekoliko stihova…
Čudno kako pjesme mogu biti bolno istinite i kako se čovjek može pronaći u njima ….

Sad kad sam jedan od bivših
znam da nije ti stalo
glasom od šapata tiši
sam sebi kažem budalo.


Jer znam da trebao ne bi
al' ja još mislim o tebi
u meni nada rodi se
i umre svaki dan

Neću da te krivim
al' ovo moram ti reći
još uvijek zbog tebe živim
s tugom, al' nadam se sreći.

I prije nego se snađem
ona se kraj mene nađe
da me na tebe podsjeti
a ja joj kažem

Dobrodošla u moj dom, tugo
mirišeš na usne njene
hajde reci drugu svom
ko ih ljubi mjesto mene


….i zašto onda danas cijeli dan slušam tu pjesmu, i zašto onda cijeli dan mislim o njemu?
Sad opet imam želju poljubiti ga ….
Izgleda da nije sve ovo samo hir! Ni sama ne znam koliko puta sam mu se vraćala, koliko puta sam prekinula s njime i koliko puta sam ga povrijedila. A iznova to činim….
Opet sada želim biti s njim, opet pokušaš uz druge usne zaboravit one koje i dalje volim i koje nikad više neću imati….



- Dugo nisam pisala. Pokušala sam više puta nešto napisati, ali jednostavno nije išlo. Svaku riječ sam smatrala nevažnom, dosadnom i glupom…. Drugim riječima, nisam pronalazila ništa u svom životu važno što bi bilo vrijedno spomena….
- Kao i svaki srednjoškolac – radujem se završetku šk. godine, ali istovremeno i ne. Ljeto mi stvara previše slobodnog vremena koje ne znam iskoristiti kvalitetno, previše razmišljam, prisjećam se prošlosti, njega i upadnem u kratkotrajnu depresiju….
- Što se tiče planova za ljeto: MATURALAC (+ kava s Dariom u Budimpešti J), polaganje vozačkog, i mogući planovi (koji su se rodili jučer na kavi) za ljetovanje u Neum….
- Inače, ni ja ovih dana nemam više snage za školu, ali izgleda da što manje učim – rezultati su bolji. Prosjekom sam zadovoljna (kako i ne bi kad mi je najbolji prosjek u srednjoj)
- Inače, shvatila sam da što se više bliži kraj šk. godine, ljudi u razredu postaju sve manje tolerantni jedni prema drugima i sve se manje trpe (što je za moj razred rijetkost). Pa i ja sama uviđam koliko neke osobe sve teže podnosim, ali šutim.
- Živim za subote. Ovdje više nemam šta tražit. Selo je za mene postala takva monotonije tako da često idem do grada. Problem je jedino u tome što o tom ne kažem svojima jer mi ne daju da ulazim u auto s dečkima iz sela (ajmo reć da ju razumijem). Ali izgleda da u zadnje vrijeme nisam poslušna cura. Sve je to dobro dok me ne uhvati…. A kakva bi ja to bila 17-godišnjakinja kad ne bi radila stvari protiv pravila.
- Samim tim – postala sam dobra s dečkima iz sela, posebice sa starijima, ali još im moram objašnjavat da sa mnom mogu biti samo prijatelji.
- Ne želim više pisat ovaj post jer baš ni nema smisla, ali barem znate da nisam izašla iz svijeta blogova.
- Za kraj se želim zahvalit svim onima koji me čitaju. Ovaj blog imam već gotovo godinu dana, a neki od vas me čitaju od najranijih postova. Htjela bi samo zamoliti Baricu ako ovo čita da mi ostavi svoju mail adresu ili da mi se javi mailom jer bi htjela ostati u kontaktu s njom.

puno vas voli K¤L¤A¤R¤IS¤A¤
kiss

03.06.2007. u 20:03 • 22 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 07.05.2007.

'Tinejdžerka sam i želim to zauvijek ostati'

Kad sam bila mala curica koja se šetala još s mamom i tatom pod rukom divila sam se curama kao što sam sada ja…. Divila sam se tom samopouzdanju kojim su prolazile pored mene, divila sam se njihovom izgledu, divila sam im se zbog dečkiju koji su se uvijek kretali u njihovoj blizini, divila sam im se zbog njihove slobode, divila sam im se zbog toga što su se subotom navečer zabavljali i jedva sam čekala kad ću i ja počet izlazit, divila sam im se zbog toga što bile puno bliže pravome životu nego što sam ja tada bila…..
…. Sada sam ja jedna od tih cura i… divim li se uopće sebi?.... Rijetke su situacije u kojima iznenadim samu sebe (u pozitivnom smislu)…. više je onih situacija u kojima se razočaram u sebe, ali učim prelaziti i preko toga….
Na jednom blogu sam pročitala 'tinejdžerka sam i želim to zauvijek ostati'…. Iskreno, to je i jedna od mojih irealnih želja…. Želim zauvijek ostati u srednjoj, želim zauvijek ostati uz ove prijatelje, želim ostati ovakva kakva jesam….



… Iskreno govoreći: život mi je lijep, najbolje ga mogu usporediti i s Merlinovom pjesmom 'Moj je život Švicarska – skoro pa savršen', , nije savršen – savršenstvo, po meni, ne postoji…. Stvari zbog kojih najviše volim ovo svoje razdoblje adolescencije:
- naravno, zbog moje najveće potpore u životu – PRIJATELJA
- zbog složnog razreda u kojemu se nalazim i na kojemu sam neizmjerno zahvalna Bogu.
- zbog subota koje su mi najdraži dani u tjednu, večeri kada se iživim, izbacim sve iz sebe….
- slobode koju imam: iako imam ograničene izlaske, iako postoje uvjeti koje moji starci postavljaju – sretna sam zbog toga. Naravno, bila sam u fazi kad sam se svađala s svojima zbog 'nedovoljno slobode', moje mišljenje je promijenila jedna cura koja je bila jedan slučajni prolaznik u mom životu, a ipak je svojom pričom izvršila toliki utjecaj na mene i učinila da promijenim mišljenje o mnogo stvari. Uzmimo samo primjer ''nedovoljne slobode''. Ona, uspoređujući sa mnom, nije imala ograničene izlaske. Mlada je počela izlaziti, družiti se s starijima… sada ima 19 i više nema nikakve potrebe niti želje izaći subotom van…. Baš onda kad joj život i treba započeti ona se počinje gasiti. Zato sam zahvalna starcima zbog granica koje mi postavljaju jer to čine za moje dobro. Sada smatram da imam sasvim dovoljno slobode i tim više je počinjem cijeniti….
- Zbog ludorija koje 'smijem' raditi jer se to ipak i očekuje od 17-godišnjakinje…
- Zbog slobodnih sati koje provodim na kavama na kojima se otkrivaju tajne, stvaraju se prijateljstva, na kojima se znamo smijati do suza …
- zbog jedine obaveze koju imam a to je škola… Čemu da se stalno žalim na nju i okrivljujem je kad u biti uživam odlaskom tamo jer znam da ću vidjeti prijatelje, a učenje isto ne stvara problem kad imaš dovoljno dobar motiv za učenje. Ja sam si stvorila motiv, a to je faks… A opet, rijetko kad razmišljamo na način da nas škola uči i drugim vrijednostima, onima koji su puno važniji za naš život. Škola je drugi čimbenik socijalizacije u kojemu se učimo da u životu puno puta nalijećemo na nepravdu i puno puta se moramo pomiriti s tim, učimo se točnosti, odgovornosti, aktivnosti, učimo se založiti za sebe, učimo se kontrolirati svoje emocije, izljeve bijesa i slično, učimo se puno puta prešutjeti neke stvari, učimo se 'pozitivnoj dvoličnosti' – iako imaš ogromnu želju sasuti profesoru sve u facu, ipak ćeš umjesto toga zašutjeti i prihvatiti postojeću situaciju, a to je da je profesor ipak iznad tebe, te da si ti tu ta koja treba slušati njega. Nisam uvijek tako razmišljala: dolaskom u gimnaziju – proturječila sam profesorima, išla na svoju ruku, pridavala sam si veću moć nego što to treba i naravno, nisam dobro prolazila…. Sada razmišljam drukčije, i gle čuda – uspon je vidljiv…..
- čak volim ovo razdoblje i zbog loših iskustava koje proživljavam, točnije zahvalna sam na tome jer ipak će me svako loše iskustvo učiniti jačom, možda pametnijom, možda zrelijom…. Jedino mi teško pada što ne učim na pogreškama, odnosno što određene pogreške ponavljam .. i ponavljam…. ali valjda je takav život….



Sada se divim svojim roditeljima, divim se prof. iz sociologije i psihologije, divim se svima onima koju su uspjeli u životu: koji su se dokazali svojom upornošću, onima koji su ostali pošteni u ovom svijetu u kojemu (priznajete i vi) poštenje je na izmaku…. divim se onima koji se uspiju nositi s problemima koji to stvarno jesu, a ne sitnicama koje ja nazivam svojim problemima; jednostavno divim se onima koji uspijevaju živjeti život u ovom vremenu i koji se uspijevaju nositi s problemima u njemu….
Ja ne želim doći do tog razdoblja odgovornosti, želim još dugo ostati ovakva kakva jesam i živjeti život ovakav kakav i imam i koji povrh svega, neizmjerno VOLIM….


ps. - zamolila bi baricu neka mi se javi na mail adresu oleska@net.hr, ili da ostavi svoju....

07.05.2007. u 20:35 • 28 KomentaraPrint#